Potapenko_09 je napisao/la:
Buric je bija trener u vrime jake nh talibanstine.
I nije se dalo na njega. Ja san sra po njemu i bija mi je prevara.
Kako je vrime islo skuzija san da smo pod njin bili najstabilniji. Igra nije bila nesto, trenerov rukopis nije bija nesto lip. Al se vidija. Znalo se sto zelimo. Cak smo i stizali do toga.
Pa eto, dajen mu priliku. Par kola. Pa cu onda srat po njemu :)
Vidi cijeli citat
Moje najupečatljivije sjećanje na Burića:
Svanulo proliće u Zagrebu, malo zatoplilo nakon duge kišne zime i padanja svih ispita. Dolazi dan Gospodnji 6.4.2016, kaže cimer Dinamovac da odem s njim i neke dvi prijateljica s faksa mu na istok Maksimira na uzvrat kupa. Reko zašto ne, nakon 6 miseci depre malo sunčano druženje u lijepu subotu popodne uz dobar nogomet. Obuka ja bilu maicu na kragnu i sija na istok pokraj antitatičarske frakcije BBB-a.
Primotaj film uru ipo vrimena posli, nakon četvrtog gola Dinama glava mi među kolinima, pita me jedna od tih prijateljica (isto Dinamovke) da jesam li u redu. Ne, nisam srićo.
Uglavnom, zbog obaveza, mjesta stanovanja i svega ostalog to mi je zadnja utakmica Hajduka na kojoj san bia uživo. Fala Šolta, fala H.Miliću, Billyu i Velasquezu!
Friends come and go, banners are forever.