Što se tiče dovođenja gotovih igrača sa strane, ponovit ću se malo, ali jbg. To su većinom robe s greškom i imaju neke izražene nedostatke čim dolaze u Hrvatsku igrati za 250-300-350 tisuća eura godišnje.
Igraš nekoliko sezona u Norveškoj, na radaru si svima, Rosenborg i bar 5 klubova iz Skandinavije kojima si na oku imaju u najmanju ruku jednaku platežnu moć kao Hajduk, ali ti dolaziš u HNL.
U tri transfera zaredom klubovi od kojih Hajduk teži biti bolji rješavaju te se za - redom - 350, 400 i 250 tisuća eura. Vjerojatno si igrač s izraženom vrlinom (brzina, fizička moć), solidnom tehnikom i mnogo nedostataka na planu discipline.
Stoper si u Ukrajini dugi niz godina i dolaziš u klub od kojeg cca 30% ukrajinske i 70% ruske lige ima veći proračun. Znači, 200-250 tisuća eura godišnje je maksimum koji možeš dobiti na račun svoje kvalitete kao gotov igrač. Malo sumnjivo.
Moj je zaključak da Hajduk (koliko god primamljivo zvučalo imati tamnoputog sina vjetra koji je prije 6 godina na jednoj tekmi dao šest golova) ne treba dovoditi gotove igrače koji su se pokazali nedovoljno dobrim za Kasimpasu i Rosenborg.
Ne smije se zaboraviti ni na faktor prilagodbe. Često će ti više dati domaći igrač koji je 10% manje kvalitetan od stranca, upravo na račun lakše prilagodbe i stvaranja kemije u momčadi. Primjer šampionske Rijeke.
Bjelanović se hvalio traženjem igrača "ispod radara" ali nijednog takvog nije doveo sa strane.
[uredio Uvik_pro - 01. listopada 2019. u 12:56]