Običan mit i generaliziranje na razini "svi stranci su ovakvi, a sva domaća dica su onakva".
Stranci koji nešto vrijede i znaju i tržište ih cijeni, odu gdje im je bolje. Iznimka su ovi kojima nitko ne želi dati više nego Hajduk i svijetla iznimka Jairo (koji bi, opet, da je ponuda stigla iz renomiranije lige, napravio logičan korak naprijed u karijeri i otišao).
Domaće klince se do prije 3-4 godine moralo i htjelo prodavati jer je klubu gorilo pod nogama, tako da i nije ostao baš neki uzorak. Ove iznimno talentirane koji su otišli ne treba sotonizirati jer kad prevaziđeš HNL i nestane prostora za napredak, naravno da se ideš razvijati u jaču ligu. Bilo bi naravno bolje da to urade s 21-22, a ne s 19-20, ali to je svakako neminovnost.
Zaključak:
Najviša klasa proizvedenih znatno je bolja od najviše klase dovedenih stranaca
Stranci ostaju većinom jer su kurac od ovce, rijetki od onih koji nešto vrijede odbiju unosne ponude sa strane.
Potrefi se i pokoji dobar stranac, ali premali nam je postotak uspješnosti s ovakvim budžetom. One bolje u pravilu pokupe drugi.
Još je veća iluzija da ćemo kupujući strance svrgnuti Dinamo. Koliko god mi možemo platiti, oni mogu dvostruko.
Ima nešto i u identitetu, ne vjerujem da je itko ksenofob, ali uvijek radije 8-9 domaćih (tu možemo uračunati i 2-3 Slavena) i 2-3 stranca koji nose razliku.
Čak je i Dinamu, koji može masno platiti, više donio takav recept nego držanje hrpe stranaca.
Slavia Prag nam treba biti ogledni primjer
[uredio Uvik_pro - 24. veljače 2020. u 08:51]