Pred nastavkom smo natjecanja, nakon gotovo tri mjeseca na hrvatske se stadione vraća HNL. Sportski direktor Hajduka Ivan Kepčija bio nam je na raspolaganju putem modernih tehnologija. Prvu utakmicom nastavka 1.HNL Hajduk igra protiv zaprešićkog Intera i tako otvara to natjecanje u novom ambijentu bez publike.
Iz vaše uloge sportskog direktora koliko je Hajduk spreman na ovaj izazov?
Prvenstveno nas veseli povratak na teren i povratak natjecanju. Moramo biti sretni u kojem smjeru ovo s virusom ide. Drago nam je da prvenstvo kreće i nadamo se da će brzo i publika na stadione. Što se tiče rezultatskih očekivanja mislim da nije nerealno očekivati da na kraju budemo drugi. Spremni smo za taj cilj se pohrvati s dobrom konkurencijom. Moramo sutra startati s jednom dobro izvedbom. Nadamo se pobjedi nad Interom prvim korakom koji bi usmjerio sve dalje. 30 bodova je u igri i moramo ići iz utakmice u utakmicu. Volio bih da se okuražimo na terenu.
Velika nogometna bura se digla nakon „friške“ kup utakmice u Rijeci….
Ne veseli nas vidjeti takve stvari. Jedna izvrsna utakmica koja je otišla u krivom smjeru. Mogu dozvolit da je Pajač pogriješio na terenu a nije mi jasno kako mu kolege nisu pomogle uz svu pomoć koja se nudi s VAR tehnologijom koja nam je dana. Ja sam veliki pobornik VAR-a je on čini nogomet pravednijim. Nadam se da će biti što više dobrih suđenja kao što je bilo u prvih sedam kola. Veliki medijski pritisak je stvoren jer utakmica nije dosuđena na razini kvalitete koju ovaj mladi sudac ima.
U ovoj pauzi par mladih igrača ste pridružili seniorima ….
Mi smo u klubu jako razvojno orijentirani, u smislu da forsiramo odlazak igrača u starije kategorije prvom prilikom. Ako gledate našu B momčad, ove godine smo pet-šest igrača dignuli u prvu momčad, čak i trojicu juniora. To je onda posljedično i povuklo par kadeta u juniore. Želimo momcima koji su spremni dati taj neki ubrzani put. Prvo gledamo što imamo u B momčad i onda kod transfera razmišljamo bi li dolaskom novog igrača zaustavili razvoj nekog igrača iz B momčadi. S druge strane, taj igrač tada mora biti spreman, jer ako nije spreman, onda će se utopiti
U ovom segmentu je rad planski ?
Ideja je da se ne zatvara put. A neplanski je kada te igrač svojim partijama natjera da je on taj da ga digneš, da mu omogućiš promociju. U ovom zimskom prelaznom roku smo doveli dva igrača izvana a iz B momčadi smo ispromovirali Radića, Dellovu, tu je oporavljeni Vušković, Kreković koji se kroz pripreme izborio i Blagaić koji je tu. Sad smo priključili Brnića i Čuića, pogledali smo ih na jednom treningu i rekli: „Nije to bez veze“. Tako mi to volimo reći i vidiš a momci vrlo brzo upijaju. Kad razgovaram s Igorom Tudorom, on želi da klub bude stabilan , kvalitetan s puno mladih igrača. Dijelimo zajednički sliku onog što želimo s tom vizijom je lakše raditi. Međusobna suradnja je jako, jako dobra.
Neki igrači će i otići a stiže nam napadač Diamantakos ?
Stoper Vučur, vratar Blažević , Hamza Barry i Josip Bašić su igrači kojima ističu ugovori. Hamza želi iskorak i nije stvar novca već želje igrača za novim izazovom. Na toj poziciji ćemo tražiti zamjenu. Mislim da smo nadodali jednu kvalitetu dovođenjem Grka i to očekujemo od njega. Diamantakos je igrač kakav profil nemamo. Moderan i mobilan centralni napadač koji može igrati u puno sustava i dati nam ono što treba. Vruća grčka krv koja je prošla kroz „dril“ 2.Bundeslige i mislim da nas njegovo iskustvo može dodatno podići. Ukoliko bude prodaja onda će biti i nekih eventualnih dolazaka. Ulazimo u zadnju godinu ugovora Juranovića, Jradija i Jurića i o tome moramo voditi računa
S čim ste najvišem zadovoljni u klubu?
Od kada ste tu najviše sam zadovoljan internom komunikacijom. Svi smo na jednom brodu, i slažemo se jako dobro.
Navijači kažu da je najvažnije da počnemo pobjeđivati u gostima, gdje je tu problem?
Neupitno je da nama puno znači domaća potpora naših navijača. Bogu hvala da ih imamo kao 12.igrača. Dolazak na noge Hajduku u Poljud, nekome drugom nije sve jedno. Mi smo ti koji moramo na gostovanja u slijedećim utakmicama imati mentalni sklop koji imamo doma.
Vidljivo je da igrači koji rano uđu u žrvanj brzo postanu pravi proizvod za prodaju Vlašić, Palaversa, Bradarić…
Realnost današnjeg tržišta je a se gledaju sve mlađi igrači. Prodaje se dionica u potencijalu. To je naša realnost. Meni se to osobno ne sviđa, i vjerujte mi odbijam razgovore o nekim našima premladim igračima jer takav igrač na prodaju nije. Ne želim razgovarat ni kad kažu što ako mi ponudimo…. Neću sada reći njihova imena da ne polete. Mi bi htjeli da naši momci 2000. i 2001. godište stasaju kroz prvu momčad, da sazriju godinu, dvije, tri …prije nego budu spremni otići.
Za proizvodnju dobrih igrača Hajduka puno daju i neke male sredine kako vidite taj odnos Hajduka prema njima?
Premalo sam u Hajduku, i premalo sam prisutan u lokalnoj zajednici jer puno radimo i s Europom, i sa svijetom, i gledamo igrače od svuda za prvu momčad. Tako da nisam dovoljno povezan s obližnjim klubovima, ali evo, napravili smo napore u zadnjih par tjedana. Sjeli smo s nekoliko lokalnih klubova s kojima želimo ostvariti suradnju, koja je dobra i za nas, i za njih – i Dugopolje, i Solin, gdje imamo igrače tamo na posudbi. Po meni, moramo ići dublje u sve to. Nije mi nova situacija jer sam, i kada sam bio u Legiji, doživio takve velike navijačke pokrete gdje svi navijaju za klub u gradu. Ima tu i neki manji klub koji je bio nekakav pandan, ali na razini suradnje, škola nogometa odakle želiš imati igrače – puno otpora, puno nekakve negativne energije na ljudskoj razini, i onda tu, po meni, treba od nas ići prva pružena ruka da bismo te odnose stvarali. Trebamo naći modalitete kako bismo pomogli lokalnim klubovima, stvaramo spone suradnje. Mislim da i lokalni klubovi imaju isti cilj, da neki njihovi najbolji igrači konačno dođu prema nama. To je kratkoročno dobro za taj klub jer se onda vidi da dobro radi, pa tu onda dođu i neka nova djeca. Dugoročno je dobro ako taj igrač kasnije napravi neki transfer, pa klubu ide nekakva naknada. Mislim da, primjerice, Zadar već dugi niz godina živi od tih nekih transfera. Tako je i Marsonia imala Mandžukića i Olića, recimo. To su te neke pozitivne stvari za manji klub. S druge strane, najvažnije je da mi nismo „na pijedestalu“, i da te lokalne klubove ne doživljavamo kao nekoga tko bi nama trebao služiti, već kao partnere koje uvažavamo. Lokalnim klubovima znači imati 100-njak djece više, doći odigrati prijateljsku utakmicu na Poljud ili napraviti turnir. Mislim da imamo veliku ulogu u popravljanju tog odnosa, ali opet, mora i drugi klub sudjelovati kako bi to bila dvosmjerna priča.
Mislite li da je problem leži i u tome što je u tim manjim klubovima su uprave puno dugotrajnija, da oni u jednom svom mandatu razgovaraju i s nekoliko Hajdukovih predsjednika…
To što se dogovara treba oformiti u nekakvu strategiju, bez obzira jesam li tu ja ili netko drugi. Ako postoji naša strategija kluba, a mislim da u tom smjeru idemo da naša Akademija gradi klubove partnere, poziva trenere iz okolice na besplatnu edukaciju, otvara naš vrata. To su dobri znakovi za nekakvo dobro tlo u koje vrijedi „posaditi“ nekakav odnos. Ovo što ste naveli, stabilnost kluba, po nama je to i kontinuitet. Kontinuitet struke i upravljanje je također bitan kako bi klub mogao dalje rasti. Velike promjene u bilo kojoj organizaciji su teške i usporavaju mogućnost tog rasta, klub onda ne izvlači maksimum iz sebe.
Zanimljiva je tema to povlačenje djece iz tih klubova… Recimo, kada u jednom uzrastu klubu uzmete dva najbolja igrača, taj ste klub uništili na dvije godine…
Razumijem ovo pitanje jako dobro, bio sam direktor manjeg kluba u Americi dok sam tamo živio i radio, tamo sam gubio igrače za jednu MLS akademiju koja je iznad nas. Ali, mi smo tada zauzeli stav da pošaljemo najbolje tamo zato što tamo pripadaju, a mi im ne možemo dati to što im daje taj profesionalni klub. Kada lokalni klub radi selekciju, njemu će taj jedan igrač odskakati, ali kada recimo dođe kod nas, on će doći među deset jednakih. Ta ga konkurencija bolje razvija, zato je naša ideja da djeca što prije trebaju doći kod nas. S druge strane, razumijem taj manji klub koji tada gubi i člana, i kvalitetu. Mislim da je na nama da nađemo način da im to vratimo, pa im recimo, kasnije nekog igrača, koji nije zadovoljio naše kriterije, pošaljemo. Tu svi trebamo biti malo nesebični, pogotovo kada je riječ o djeci, trenerima i edukatorima. Trebamo staviti najbolji interes te djece ispred vlastitih interesa. Ako taj klub nije u rangu natjecanja koje to dijete zaslužuje, onda, po meni, treba biti samosvjestan i to prepoznati. Reći „ok, ne mogu mu pružiti to što mu treba“. Tu ulogu ima i stvar „brenda“ koji prolazi kod roditelja. Teško je roditelju raspoznati što je kvalitetan rad. Ja, recimo, nemam pojma što je kvalitetno sašivena košulja, pa kupim neki brend jer to prepoznajem. Nisam tu educiran, a netko tko se bavi tkaninama će to dobro raspoznati. Mi, kao stručnjaci koji smo „unutra“, moramo biti svjesni da razgovaramo s roditeljima koji nemaju takav pogled, i mi tu moramo stvarno napraviti napore da im pristupimo, pokažemo nešto više. Ali isto tako, da svi budemo svjesni da dijete na kraju treba ići tamo gdje pripada. Kada sam bio trener manjeg kluba, de facto sam tjerao djecu u viši rang jer su oni tamo pripadali i to je bilo bolje za njih. Razumijem manji klub koji tada izgubi jednog ili dva člana, ali ako postoji dvosmjerna komunikacija, onda će veći klub pomoći i usmjeriti im nekog drugog igrača koji bi popunio to. Mi ne uzimamo pet igrača, mi uzmemo jednog, maksimalno dva igrača po uzrastu. Ako uzmemo dva, znači da klub dobro radi, a mi se nadamo da će to ohrabriti taj klub da nastavi surađivati s nama. Tako ni nama nije drago kada postoji neka „veća riba“ od nas i naravno da nam nije drago kada izgubimo nekog najboljeg igrača koji ode van, ali to je naša realnost koju moramo prihvatiti. Konkurencija je tu također bitan segment. Recimo, mi kada skupimo najbolje igrače tako, oni se kod nas svaki dan na treningu natječu za svoju poziciju. Ako nadrastu svoj rang, onda igraju sa starijima, međunarodno, recimo s Juventusom, Olimpijom iz Ljubljane ili Sarajevom, s njihovim najboljima.
Vratimo se aktualnom trenutku teško je biti i novinar pod svim ovim restrikcijskim mjerama gdje ne vidite svoju momčad ni na treningu ni na utakmicama….
Sve je nažalost – online. Znam da ni vama novinarima nije lako napuniti stupce i da se bavite pričama iz davnina. Vjerujte svi smo u istom košu. Evo i mi klubovi između sebe komuniciramo elektronski. Baš danas (četvrtak) smo dobili odgovor da imamo dozvolu za 23 igrača u zapisniku na utakmici.
Za kraj što biste najviše voljeli uraditi s Hajdukom…
Volio bih da Hajduk u kontinuitetu osvaja titule i bude u vrhu. Ne bih bio sretan da osvojimo titulu i da nas deset godina nema nigdje. Moj posao je podići razinu i da ona bude stalno visoka. Nogomet je takav sport da se jednom može nešto slučajno desiti. Radimo na razvoju i da klub bude što stabilniji i da ne ovisimo o jednoj prodaji.
[uredio Mateyto - 05. lipnja 2020. u 16:14]
