Nisu Brbići, Kosovi i ostali funkcioneri grobari kluba nego mi sami, navijači, siNpatizeri... Sve dok se među nama budu vodile rasprave koje za cilj imaju isključivo pronaći krivca za nešto mi ćemo padat sve niže. Jel se može jednom dogodit klik neki pa da krenemo razmišljat isključivo o budućnosti? Jer sve dok se mi svađamo jel kriv ovaj, jel kriv onaj tako će isto razmišljanje prevladavat u samom klubu gdje će se svaki kiks opravdavati lošim poslom prethodnika. Vratimo se nečem stvarnijem, recimo četvrtku i gostovanju u Carigradu. Znaju li te Osmanlije ko smo mi? Znaju li oni ko su Hajduci? Ako ne možemo na lipotu potucimo se ko nekad. Nek udre Hajduk na Turčina.
Postoje dobri klubovi, bolji klubovi, svakakvi klubovi. Klubovi u kojima svatko od nas želi igrati i čije dresove kupujemo kao djeca. Hajduk meni nije ni dobar, ni bolji klub. On je prva ljubav. On je priča za sebe.