Stanić jej samo još jedan u nizu koji je popustio egu i nesmotreno priznao da se stavio iznad Hajduka, a niz takve bagre je ogroman. Čovjek 15 godina nije radio ništa, u Hajduk je došao s referencom dobrog momka i dobio posao podučavati luzerskog predsjednika vještini kako gubiti još više, još nevjerojatnije, bez ostatka, od bilo koga i bilo kada. A onda za kraj, umjesto da se zakopa u neku rupu i ne izlazi mjesecima, eto njega drugi dan s pamfletom. I baš taj pamflet, kao malo koji pismeni trag, oslikava Hajduk zadnjih desetak godina. Hajduk koji je velik kao divovski zalogaj koji nitko od tih zalutalih jebivjetara, egotripera, probisvijeta i polusvijeta ne može progutat i Hajduk koji je mali jer se ne može uspraviti od svih tih častohlepnih usta koje ga sišu, grizu i komadaju. Ako novi predsjednik sa svojim ljudima samo okrene taj trend i da u njegovom mandatu više nikom ne padne na kraj pameti stavit se iznad kluba, ispunio je mnoga očekivanja i zaslužio svaku podršku.