Osnivanjem udruge NH zapuhali su neki pozitivni vjetrovi i na par godina se činilo da ćemo vratiti Hajduk gdje mu je mjesto, ali nažalost dogodilo se ono najgore. Dečki koji su ušli u tu priču i danas ostavljaju dojam poštenih iskrenih navijača Hajduka.

ALI napravili su ključnu grešku u početku, a to je da nisu napisali strategiju kluba (koja bi bila čvrsti orijentir smjera koji klub treba ići) i prepustili su kontrolu kluba nasumično izabranim ljudima koji su dovodili ljude po svom, a ne po ukusu Hajduka odnosno onog što je bio u prošlosti i što smo željeli u budućnosti. Koliko god to u na prvu zvučalo kao dobro, zbog samostalnosti upravljanja i nemješanja u strukturu kluba, toliko je bilo kukavički ne zadržati solidnu kontrolu (imati svog čovjeka u NO) kako se ne bi dovelo do toga da smo 10 godina potrošili samo na smanjenje duga i da opet paničarimo kako spasiti klub bez rasprodaje kvalitete odnosno budućnosti.

Mnogi članovi dosadašnih saziva NO-a (skoro svi iz sadašnjeg) te Brbić kao nusprodukt, su primjer te greške. 

Izbor za NO je katastrofa, par populističkih izjava te par pripremljenih pitanja koji su bili očekivana i nisu skoro ništa otkrili o samim kandidatima te njihovim planovima.

Najgore od svega je kako su NH i Torcida jedno tijelo, što znači da je NH također sudjelovao u direktnom utjecaju na smjenjivanje i nesmjenjivanje predsjednika bez da su preuzeli odgovornost za isto tako da su se izjavama ogradili kako No sam donosi odluke. Rezultat toga je najveća podjela navijača (navodno glavne snage Hajduka) u povjesti, klub bez strategije (čak i Dravograd ima), najgori rezultati u povjesti HNL-a sa najvećim budžetom te minus na računu i još jedno kretanje iz početka.