Nakupilo se frustracija pa se neracionalno, sudbonosno, defetistički, ko da je kraj svijeta komentira svaki poraz.

Jedno je izgubit kad ekipa istrči ko skupina neznanaca na teren kao pod Vukasom i Tudorom, ipak je nešto drugo kad izgubiš u nemogućim uvjetima, ne jer si bio lošiji, nego na individualne greške (Jakoliš loše reagirao kod prvog, Simić se uzdao u loš teren umjesto u sebe kod drugog gola, a može se pričat i o spornom kontaktu s Diamantom i smislu odigravanja utakmice u ovakvim uvjetima).

Rožman je ta mene trener, Bišćan je također itekako trener, Rijeka ima ozbiljne trenere godinama unatrag a mi tek mjesec dana. Naša ekipa je godinu dana brutalno uništavana od magaraca i nestruke, zato ih čak i na svježinu ne uspijevamo slomit jer oni imaju više automatizama, rutine, a imali su i podražaj protiv dosta jačih ekipa.

Jedan poraz nije tragedija, tragedija će bit ako nakon Bore momčad prepustimo opet nekom redikulu. Sve je na Lukši.

I da, stvarno mi je dosta ovih pimplera ofanzivnih veznjaka, od Jradija preko Jaira (jbt stranac kojemu je forte borbenost) do Gyurcsa, svi sjebu bezbroj napada, svi nedorečeni. Ajmo to počet čistit i davat priliku našim divnim mladim momcima što bi rekao Magnus