KRALJ JE GOL: LUKŠA JAKOBUŠIĆ I.

TKO JE LUKŠA JAKOBUŠIĆ?

Gospar Lukša Jakobušić je rođen u Dubrovniku 1976. godine, gdje i danas ima stalnu adresu, u braku je, otac dvoje djece. U rodnom gradu se i školovao, završio osnovnu i srednju elektrotehničku školu, a „umjetni“ studij primijenjenog računalstva na Sveučilištu u Dubrovniku nije završio. Kasnije je pohađao „plati i završi“ EMBA u organizaciji Cotrugli Business School. Ipak njegovo se ime u poslovnim krugovima vrti uz firme: Brenum d.o.o. (1991.), Lighting d.o.o. (2007.), Typing d.o.o. (2013.)! Lukša je ponosni vlasnik One Suite Hotela kojega je izgradio uz pomoć EU fondova i koji je dobio nagradu za najbolji novi hotel na području istočne i središnje Europe. Hotel se nalazi u Srebrenom i čine ga 20-ak apartmana i toliko zaposlenih, koji su kao i svi u korona periodu ostvarili slabije rezultate. Najpoznatija od svih je tvrtka Brenum d.o.o. koja je imala osnovnu djelatnost vezanu za veleprodaju elektromaterijala i rasvjetnih tijela, te inženjering na području usluga (proiciranje, ugradnja, postavljanje …). Najveću pažnju je izazvala „afera zamračene zidine“ preko koje doznajemo na koji način je Jakobušić dobivao poslove a time i ogromna lokalna sredstva koja u konačnici nisu na adekvatan način opravdana što je izazvalo reakciju društveno osviještenih građana. Posao je dobio 2005. u vrijeme gradonačelnice Dubravke Šuice (HDZ), da bi se prije tri godine Brenum povukao s ogromnom štetom za ugled tvrtke i vlasnika Jakobušića. Analizom financijskog poslovanja obiteljske tvrtke je lako utvrditi da se radi o firmi naslonjenoj na poslove preko lokalnih namještenih natječaja. Ipak veliki dugovi, nelikvidnost, nemogućnost da se održi pored konkurencije i otkriće novih kanala kako doći do profita su Brenum usmjerili u već opisani hotelsko-turistički projekt. I ostale firme Typing (informacijska tehnologija i računala) i Lighting (inženjerstvo i tehničko savjetovanje) koje glase na Lukšu Jakobušića grcaju u problemima. U Typing-u je odnedavno član uprave Marin Kaštelančić, izašao iz uprave Tommy-a i još uvijek u Upravnom odboru VK Juga, kojega se spominjalo kao kandidata za predsjednika uprave Hajduka ili novog dopredsjednika.

Dubrovački poduzetnik je ime izgradio kao politički pouzdanik preko djelovanja u VK Jug, gdje je s pozicije predsjednika kluba (2013.-2017.) dirigirao osvajanjem europske klupske titule i superkupa (2016.), te višestrukim osvajanjem hrvatskog prvenstva (3) i kupa (3), Jadranske lige (2). Posebno se istakao kao sportski diplomata koji je inozemne igrače privlačio ugovorima koje je grad kompenzirao kroz nekretnine, a poznat je i kao najbolji domaćin delegatima i sucima koji bi rado dolazili u Dubrovnik znajući da ih čekaju sve pogodnosti (luksuzni smještaj, opojna sredstva, animir dame …). Od 2017. je u ulozi dopredsjednika u Upravnom odboru sastavljenom od političara, poduzetnika, direktora poslovnih institucija (političko-poslovna sprega), kojima je zadatak osigurati sredstva kako bi se VK Jug održao na europskom vrhu.

Mali čovjek i navijač iz Dubrovnika ima jasnu sliku o kakvoj je osobi riječ, i prevladava mišljenje da se radi o čovjeku koji je blizak oltaru i ljudima koji donose odluke gdje se pokazao plivačem na obostranu korist pozitivnim plivačem. Ipak priča o Lukši branitelju koji je u vrijeme napada na Dubrovnik imao 15 godina, a u vrijeme Oluje 19 godina (kad je mogao biti isključivo ročni vojnik) je uistinu degutantna do mjere da ne vjerujemo da je čak i izvitopereni Lukša sudjelovao u njoj!

BRBIĆEV DOPREDSJEDNIK!

Poznanstvo Jakobušića i Brbića seže još iz Brbinog prvog mandata, kada je potpisan sporazum između Hajduka i Juga na polju marketinško-poslovne suradnje. VK Jug je također prihvatio Macron kao tehničkog sponzora, pa se suradnja dva kluba nastavila i dolaskom Ivana Kosa koji je kao posvuduša često gostovao u Dubrovniku na bitnijim utakmicama. Jakobušić je cijelo vrijeme bio rado viđen gost u Bilom salonu i u A loži, posebno na europskim utakmicama i na derbijima. Brbića nije zaboravio, a uskoro će mu ovaj sve vratiti imenovanjem za dopredsjednika Hajduka (16. svibnja 2020.). Jakobušić se u kontekstu Hajduka spominjao i ranije, nakon smjene Ivana Kosa, ali tadašnji NO se držao Kodeksa u kojem je jasno naznačeno formalno obrazovanje kao uvjet za javljanje na natječaj, što ga je eliminiralo. Razlog i trenutak dolaska Jakobušića smo opisali u ranijim rubrikama: BANDIRA i APSURDHAJDUKSTAN, pa izvlačimo izvornik kao podsjetnik i potvrdnik svega što se dogodilo i što smo prije pola godine najavili:

Poslovna organizacija kojoj teži predsjednik Brbić je predvidila dopredsjednika Lukšu Jakobušića (podobni HDZ-ov kadar iz Dubrovnika) stigao kao „uspješni“ poslovni čovjek s pedigreom prvaka Europe s VK Jugom gdje je također interesno uhljebljen. Preuzeo funkciju dopredsjednika bez diplome kršeći Kodeks, ali to se uopće i ne traži od Brbića jer se njemu vjeruje kao modernom Titu Kiriginu. Ali Lukša je odletio sam zbog gomile sranja što je napravio u rekordnom vremenu kad je vidio da ne može ostvariti ništa od pustih najava velikih sponzora, sposobnih kadrova, rezultata, HNS-a ...

Čišćenje struke je po splitskim okupljalištima navijača Hajduka otvoreno najavljivao Damir Gruić, riječima da „treba maknuti purgere iz kluba“ i takvim tezama trovao navijače na koje je imao utjecaj jer su se osjećali dužnima zbog njegovih gratis pravnih usluga. Potrebno je shvatiti da su Damir Gruić i kompanija takvi „navijači“ da navijaju za Hajduk samo onda kad imaju prste u medu ili su njihovi puleni u sustavu upravljanja, a u suprotnom koriste svaku krizu a najviše najosjetljiviji segment Torcidu da destrukcijom rade dodatnu nestabilnost. Ali nije išlo po planu jer je prva momčad igrala iznenađujuće dobar nogomet, pa se tražio kanal kako srušiti Krešimira Gojuna koje će izazvati nestabilnost i kod Siniše Oreščanina. Za takav zadatak je angažiran novi dopredsjednik kluba Lukša Jakobušić. U samom izboru Jakobušića je NO pokazao još dublju razinu nesposobnosti, naime, prema Statutu imaš mogućnost provesti transparentan izbor drugoga člana uprave, a ti si oslabio poziciju „nadziranja“ jačanjem upravljačke pozicije dozvolivši Brbiću izbor Jakobušića bez određivanja jasnih kriterija (Jakobušić nema VSS, a dobio je poziciju nadređenoga obrazovanijim kadrovima u klubu što je elementarno kršenje Kodeksa, što konstantno rade svi predsjednici uprave na zdrave oči svih garnitura NO-a). Jakobušić je hajdučku javnost kupio demagogijom i bljezgarenjem o rezultatu, pozivajući se na Vaterpolo klub Jug s kojim je osvojio sve! Međutim, bolje upućeni znaju iz kojeg miljea dolazi Jako-Bušić (kombinacija Jake Andabaka i Denisa Kosora), politički potrčko dubrovačkog HDZ-a kojemu se pogodovalo za razne poslove u gradu i hotelskom poduzeću. Usporedio vaterpolo s nogometom, sport u kojem u Hrvatskoj ima 1.5 konkurentan klub, u Europi 4-5, sport koji na višem nivou igra 5-6 reprezentacija u Svijetu. U klub je došao čovjek koji je u Dubrovniku poznat po ugošćavanju sudaca u domaćim hotelima koji uključuje prošireni hospitality (na tragu prepametnog Ivana Kosa), čovjek koji je premrežen s politikom, koji je dobio zadatak zbližiti Hajduk s HNS-om (prijeteljski odnosi sa Zlatkom Dalićem) i dovesti reprezentaciju u Split a da se premoste brojni uvjeti na kojima je do tada Hajduk insistirao. Jakobušić će većinu zadaća ostvariti, a ključne će se dogoditi na polju čišćenja „nepodobne“ struke.

Još jedna u nizu pljuski projektu NH se dogodila dolaskom delegacije HNS-a u Split koju je primio Marin Brbić, Vinko Radovani i Lukša Jakobušić (Hajduk) s gradonačelnikom Androm Krstulovićem Oparom i HDZ-ovcima iz Splita. Predsjednik NH Toni Baletić se na Skupštini Hajduka jasno osvrnuo na ovaj nemili događaj na kojem su na Poljud zagazili Marijan Kustić, Tomislav Svetina, Ante Vučemilović-Šimunović, Damir Mišković, Ante Kulušić ... Da je Brbić bio u misiji ljubljenja stražnjice nekadašnjim „neprijateljima“ svjedoči i „slučaj Šibenik“ u kojem su Brbić i Bjelanović bili na ručku u Šibeniku gdje su navodno „hajdukovci“ Joso i Ivan Bulat zatražili od vodstva da Hajduk B istrči s manje konkurentnim sastavom. Zadatak za provedbu je dobio Saša Bjelanović, što su posvjedočili Despotović i Gruica koji su o svemu informirali voditelja Akademije Krešimira Gojuna. NO predvođen Martinićem (umjesto da „nadzire“ on se svrstava na stranu Brbića), je proveo razgovore i bez saslušanja svih svjedoka zajedno s Brbićem u duhu konsenzusa pakirao Gojunu izvanredni otkaz, kasnije leti i Goran Gruica, a Mario Despotović je dobio opomenu nakon što su se s istinom pojavili na Ćakuli s navijačima. Navedeni događaj se odrazio i na do tada jako dobro izbalansiranu prvu ekipu koja je nakon uspješne završnice prvenstva i plasmana u Europu s visokim ambicijama krenula u novu sezonu, pa se vidno potresen otkazom Krešimiru Gojunu priopćenjem iz Slovenije oglasio Siniša Oreščanin. U tom trenutku se rodila nova kriza na koju je Marin Brbić opet reagirao kao „pička“, prelazeći preko priopćenja trenera, koji ukazuje da više nema povjerenja na liniji Uprava – sportski direktor – stožer prve ekipe. Brbić se povlači vjerojatno zbog „hajdučke“ javnosti koja nije s odobravanjem prihvatila otkaz Krešimiru Gojunu. Marin Brbić i Saša Bjelanović u sezonu ulaze s trenerom koji je izašao iz okvira svog djelovanja, i umjesto da se razlazom na vrijeme razmrsi GORDIJSKI ČVOR, ulazimo u neizvjesnost koja se negativno odrazila „sramotnim ispadanjem“ od malteških amatera FC Gzira. I onda po starom, naknadna pamet, Brbić priznaje grešku i otkazuje treneru Oreščaninu zbog poražavajućeg ispadanja, što je već nebrojeno puta viđeno u povijesti Hajduka. Poslušnik Saša Bjelanović ostaje a preko njega Marin Brbić dovodi starog prijatelja Damira Burića Šoltu („ja mogu jedno i drugo“), u tom trenutku Brbić je postao i sportski direktor, pa nije Sale doveo Burića pobogu! Sad se vraćamo na razlog dolaska Brbića koji se zove kontinuitet na svim razinama: od 29.6.-19.7.2019. Brbić je sa svojim operativcem Jakobušićem uspio srušiti većinu toga što je na stručnom polju građeno protekle tri godine, na radost Gruića i kompanije „purgeri“ su otišli iz Hajduka, pa sad slobodno mogu „haračiti“ po klubu. Još zvoni u glavi press konferencija na kojoj je Jakobušić prodavao „muda za bubrege“, tezom o tome kako Hajduk mora osvajati trofeje, i onda se moćni dvojac Brbić – Jakobušić još i obvezao da će otići ako Hajduk ne izbori 2. mjesto i kvalifikacije za Ligu prvaka! O kontinuitetu priča predsjednik izabran na 4. godine, a odlazi ako ne bude drugi i ako se objese „krpe“ s njihovim imenima. Hajduk ne može biti VELIKI KLUB dok mu predsjednik uprave i članovi NO-a ovise o rezultatu prve ekipe!!!

Idući je Kristian Petric, povjerenik za odnose s navijačima je klub napustio krajem lipnja 2019. nakon što nije produžio ugovor. Dužnost je obavljao tri godine, kao spona između kluba i Torcide za koju je podmetnuo leđa, što je vidljivo po brojnim slučajevima prema policiji, interventnim postrojbama, redarima, HNS-u, politici ... Povratkom Brbića je u klubu postao remetilački faktor, pa se sustavno radilo na njegovoj difamaciji koju je iznutra vodio Jakobušić, podržavatelj približavanja HNS-u, a Petric je bio najoštiji kritičar „zločinačke organizacije“... te izvana prema Torcidi su djelovali Gruić i Galini koji su Petrica prikazivali lažnim vojnim invalidom, čovjekom koji je uhljebio sina u Hajduk, ljubiteljem Kosa i njegovog bratića, političarem iz redova HDZ-a, „purgeroljupcem“, čak i jugoslavenom što je popularna etiketa među navijačima! Dobrovoljac Domovinskog rata Kristian Petric ranjen na Kupresu kao pripadnik Specijalne policije biva oprobanom metodom etiketa odbačen od onih koji su ga par mjeseci ranije dizali u nebesa. Petric je često emotivno izlazio iz svojih okvira preko facebooka i nekontrolirano objavljivao sadržaje koji su zadirali u klupsku problematiku, pa sve do Ćakule s navijačima gdje se ukrstio s Upravom i NO nekoliko dana nakon što je izašao iz kluba. Prema svemu što možemo pratiti na društvenim mrežama, Petric je od „bivših“ jedini aktivan u kritiziranju Marina Brbića spočitavajući mu da je još jednom osobni interes stavio ispred klupskog!

Lažljivac LUKŠA JAKOBUŠIĆ je otpirio kad je odradio micanje struke (Gojun i Oreščanina), te HNS ugostio na Poljudu, pa kad više nije mogao pratiti sve što je obećao na polju poslovne politike i dovođenja sponzora uslijedio je put pod noge, ali nemojte misliti da je Lukša potpuno otišao, njega se i dalje zove, pita, on kadrovira i tako će biti dok traje „legenda o Brbiću“, a možda i nakon njega osvane kao „osvježenje“...

Upravo se to i dogodilo, onoga trenutka kada je bilo jasno da „uhljeb“ Marin Brbić ne može opstati, ista interesna skupina je aktivirala JOKER ZOVI prema Lukši Jakobušiću kojega je dio hajdučke javnosti doživljavao kao onoga koji će lupnuti šakom o stol i klub okrenuti u pozitivnom smjeru – barem im je takav dojam ostavio kao dopredsjednik, koji je po njima otiša zato što pored Brbe nije mogao „raditi“!

IZBORI ZA NOVOG PREDSJEDNIKA

Marin Brbić je otišao, održao je obećanje i 13. srpnja 2020. nakon što je Hajduk izgubio šansu da osvoji drugo mjesto:

- Podnosim ostavku na mjesto predsjednika Uprave HNK Hajduk. To je moja moralna obveza jer nismo uspjeli ostvariti obećani rezultatski cilj u ovoj sezoni, a to je mjesto koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka. - rekao je predsjednik Brbić te istaknuo:

- Klub neću napustiti odmah već kada se steknu uvjeti za to, jer iz odgovornosti prema Hajduku ne smijem i ne želim dopustiti da bude obezglavljen, imajući u vidu važnost održavanja stabilnosti poslovanja i funkcioniranja Kluba.

Sve se pokazalo kao igrokaz jer su počela „naricanja“ sa svih strana da Brbić ostane, i tu su uz sakati NO naviše radili „novinari crvi“. Tako bi i ostalo, jer Brbić obraza nema, da se nije dogodila Skupština Hajduka (19. srpnja 2020.) gdje vrh udruge NH argumentirano nije dao razrješnicu predsjedniku uprave za 2019. godinu, što je Brbu primoralo da potvrdi svoj odlazak (22. srpnja 2020.):

- Unatoč neupitnoj podršci Nadzornog odbora nisam povukao ostavku želeći na Glavnoj skupštini vidjeti kakav je stav vlasnika kluba. Bio sam spreman preispitati svoju odluku da sam dobio povjerenje vlasničke strukture prihvaćajući zajednički artikuliranu potrebu za toliko željenim kontinuitetom. Budući da na navedenoj Skupštini nisam dobio podršku drugog najvećeg dioničara Kluba - Udruge Naš Hajduk, odlučio sam ostati pri svojoj prvotnoj odluci da podnesem ostavku, objasnio je Brbić, a prenosi službena Hajdukova stranica.

- Za mene osobno ponižavajući je način na koji mi je Udruga Naš Hajduk iskazala nepovjerenje, posebno imajući u vidu govor predsjednika Udruge gospodina Tonija Baletića, koji je pritom koristio rječnik neprimjeren događaju, instituciji HNK Hajduk i funkciji koju sam obavlja. Usporedba predsjednika HNK Hajduk, ma tko on god bio, s kućnim ljubimcem je apsolutno neprihvatljiva, ispod svake razine komunikacije, posebno među dionicima Kluba na tako bitnom događaju, kazao je Brbić.

- Zaželio je Hajduku da pronađe novog predsjednika koji će, kako je naveo, "biti uspješniji od mene u rezultatskom i u poslovnom smislu, a posebno u postizanju jedinstva cjelokupnog hajdučkog puka."

Žalosna sova Marin je još jednom napao i optužio udrugu NH koja je očito isključivi krivac što u 5.5 godina na mjestu predsjednika uprave, nakon 2.7 mil. kn primljene love na stavci plaća i jedne otpremnine (bruto iznos 5 mil, kn koliko iznosi trošak Hajduka) nije dao NIŠTA, dapače svojom samoljubivošću je Hajduk zajedno sa suradnicima vratio nekoliko godina unatrag! Ironično i smješno zvuči zadnja oproštajna rečenica da želi novom predsjedniku da bude uspješniji od njega u rezultatskom smislu – 1 kup, dva 3. mjesta, dva 4. mjesta i jedno 5. mjesto, i poslovnom smislu – nakon prvog otkaza klub je imao 40 mil. kn duga i ispraznio je blagajnu kako bi novom predsjedniku bilo teže, a u drugom mandatu je uspio najveći budžet u povijesti kluba potrošiti za 5. mjesto (167.5 mil. kn u 2019.) i ostaviti klub u minusu i sa srušenom vrijednosti većine igrača, pogotovo mladih. U ovom posljednjem je svoj debeli doprinos dao i Lukša Jakobušić koji je pola godine sukreirao politiku kluba kako je gore već opisano!

Veličanstvena grupa Nadzornjaka (sada šestorka nakon što je Krešimir Krolo napustio brod luđaka) je krenula u ekspediciju izbora novog predsjednika uprave objavom 45 dana dugog javnog natječaja (17.08. – 30.09.2020.). Na natječaj se prijavilo 20 kandidata od kojih je sedmero ušlo u drugi krug na testiranje koje je navodno provela profesionalna agencija za procjenu sposobnosti, a najuži krug kandidata će biti pozvan na razgovor s NO gdje će biti organizirano i detaljno predstavljanje. Na kraju su pred veliku šestorku došla tri kandidata, a među njima nije bio najveći favorit Oliver Kumrić iz Igrana (adresa u Zagrebu) snažno guran sa svih strana, ali je pred zadnji krug odustao „iz osobnih i obiteljskih razloga“. Tko je veliki trojac kandidata koji nije zadovoljio NO – nije ni bitno znati jer su oni samo kolateralne žrtve cijeloga procesa koji će nakon 109 dana od ostavke Marina Brbića, a 74 dana od objave natječaja iznjedriti osobu koja se nije niti javila na natječaj zato što ne zadovoljava kriterije obrazovanja. Lukša Jakobušić je postao prvi predsjednik u eri NH koji je izabran bez diplome visoko obrazovanog kadra što je eklatantan primjer kršenja Kodeksa koji je ugrađen u Statut kluba.

Nitko ne može reći da Jakobušić nije bio uspješan vodeći VK Jug u sportu koji realno igra 5-6 zemalja u kojima je na višoj razini 4-5 klubova. Najviše treba apostrofirati način kojim je došao do cilja i iz toga se lako može zaključiti kakve su se kod njega vrijednosti ispoljile! Ne sumnjamo da će Lukša na isti način raditi i u Hajduku a to je ono protiv čega smo se borili, osim toga i došao je bez natječaja suprotno Kodeksu i očekivanjima. S istog stajališta možemo analizirati i Lukšinu poslovnu karijeru: koja se naslanja na pogodovanje kojim se ostvaruje dobit a kojom se zatvara začarani korumptivni krug. Zašto bi očekivali da će u Hajduku biti drugačije, osim toga uvjerili smo se i u periodu njegovog dopredsjednikovanja da se nisu birala sredstva za micanje nepodobnih, a prema politici i HNS-u je cvjetao kompromis!

LUKŠA JAKOBUŠIĆ JE UVIJEK NASTUPAO S POZICIJE DEMAGOGA I SVAKI NJEGOV POTEZ JE BIO NEGACIJA ONOGA ŠTO BI PRETHODNO NAJAVIO. IPAK NJEGA JE KAO I BRBIĆA VRATIO NAVIJAČKI NADZORNI ODBOR KOJEGA VIŠE NITKO NE DOŽIVLJAVA, ŠTO JE JASAN POKAZATELJ ZA PROJEKT I BUDUĆNOST KLUBA!

U drugom nastavku Hajdučije čitajte: KRALJ JE GOL: LUKŠA JAKOBUŠIĆ II.