Meni je Mišo bio drag, najdraži možda nakon Špace u zadnjih 10 godina. Ali fizička sprema i 50 puta dnevno brdo više ne donose ništa. Metode, znanje, tehnologija sve je evoluiralo. I ko to ne može pratit, doviđenja. Pročitao sam intervju kondicijskog  trenera Dinama. Vrhunski intervju i svašta se da pročitat između redaka. Mamić je preuzeo Dinamo kad je nakon Jovičevića bio na dnu, psihofizički. 12 misec su dočekali spremni kao panzerdivizija u lipnju 41'. Nove metode, novi ljudi, nova znanja, nove tehnologije. Ako ne možeš, doviđenja. Detalj me je fascinirao, Teophile je igrač s vrhunskim fizičkim predispozicijama. Benti, ja bi se bio kladio da je kroz proljeće i lito škovaca stara koja je fizički propala. Kako moj dojam iz vana vara i koliko vođenje igrača može utjecat na njegov izgled na terenu....

Renesanse nema niti će je bit. Neka portugalcu prodadu Miju, neka se ne pojačamo. Neka krene nezadovoljstvo igrača financijama. Tek doša. Težak raspored. Nema tu kruva ni za Mourinha a kamo li za poluanonimnog portugalca.

Ali oni što želim reć je s Portugalcom i sličnim rješenjima možda ima neke nade, s poznatim rotor trenerima znaš točno što dobijaš. Ništa.

Evo da rangiram trenere u zadnjih 10 godina (nakon Reje)

1) Špaco

2) Mišo (sentimentalno)

3) Vule

4) Carillo 

5) nitko

E sad, što možemo naučit. Da treneri koje cijenim su se pokazali u prošlom desetljeću kao škovace jer im je vrime prošlo. Špaco je bio najvitelniji i zapošeo je dobro desetljeće. Onda je s povratkom 2015 pokaza koliko ga je vrime prigazilo. 

Carillo koji se nekako ugurao u ovu ekipu je po karijeri lošiji i od Špace i od Vule. Ali je bio suvremen u vrimenu u kojemu je doša.

Mišo je jednostavno komad redikula koji ništa osim srca nema. Govorit o njemu kao o treneru izvan okvira osobnog sentimenta je smišno.