Razlog propadanja nasih veznih igraca odnosno njihovo nerazvijanje lezi u cinjenici da od instalacije Knaufera za trenera pa do danas mi ne treniramo igru u kojoj kroz posjed i nekakva otvaranja i trokute dolazimo do gola, evo idemo redom:
1. Knaufer- Duga Isma, priskoci vezni red i gadaj dijagonalom krilo
2. Juventino- 3-5-2 formacija, igrac manje u sredini i sustav koji pogoduje ofenzivnim sklonostima bocnih igraca u njegovom slucaju to prevedeno znaci davanje na vaznosti Juranovicu Tahiraju i Jakolisu a zanemarivanje veznog reda
3. Hari- Tesko neznanje da se ista skombinira na treninzima bez obzira na formaciju
4. Boro- On je cak nesto i pokusava odigrat kroz sredinu ali godine su ucinile svoje i daleko je od ozbiljnog trenera
5. Parmezan, mjesavina knauferskog (priskoci sredinu) i sjevernotalijanskog (davanje na vaznosti bocnim igracima kojih nemamo) nogometa uz dobijanje malo bolja 3 igraca. Uz to ga je malo i srica posrala pa je skupija nesto vise golova od prethodnika.
Uglavnom nitko od trenera ne pokusava graditi igru kroz posjed, i u takvom dugorocnom treniranju propadaju neke kvalitete koje bi ovi mladi veznjaci mozda razvili u drugim klubovima da igraju.
Dugorocno preskakanje sredine dodatno rusi kvalitetu mladim veznim igracima koji nemaju nikakvog samopouzdanja i tesko se izdizu iz toga.
U ovakvoj igri me nebi iznenadilo da unistimo i Livaju.
