tovar12 je napisao/la:
Pozdrav!
Eno već se šalje Livaju u Grčku nazad...
Kako ocijenit dovođenje Livaje...?
Pravi igrač i na mjesec dana je dobar potez ali mislim da ga nismo dobro iskoristili s obzirom na stil igre mistera i kvalitet kadra di je Livaja ispo anomalija u nekvalitetnom kadru...
Vidi cijeli citat
Recimo da igraš mali balun i da imaš neku svoju ekipu koja je otprilike standardizirana i gdje ste svi podjednaki. I igraš tako s njima dugi niz godina i uvijek bude li-la, ako se jako potrudiš i imaš sreće možda taj put budeš najbolji, ako dođeš bezvoljan i nažredan bit ćeš lošiji, ali uvijek si tu negdje. I onda te zove tvoj rođak koji zna da rekreativno igraš da spasiš termin ekipe s njegovog posla. Ti ne znaš kakvi su, nisi nikad gledao ni njih ni njega, ali odeš da ne ispadneš pizda. Ti likovi skupa s tvojim rođakom ispadnu teški levati. Jedan debel, drugi igra u salomonkama, treći trči kao da ima blaži oblik dječje paralize, četvrti je zadnji put potrčao na tjelesnom u sedmom osnovne (u osmom je bio oslobođen 😎), peti se oporavlja od peterostrukog prijeloma natkoljenice, šesti ima dioptriju u minusu koliko je i naš zaostatak za Dinamom, sedmi je spreman, ali kad svi idu naprijed on ide nazad, a kad svi idu nazad on ide naprijed, osmi ne zna da je dozvoljeno dodati, a devetom se jednostavno ne da.
E sad... Prvi termin rasturiš, zabiješ sam pola golova i praktički sam pobijediš. Slave te kao Messija po principu "u kraljevstvu slijepih jednooki je kralj". Tebi se to svidi i odlučiš dolaziti na termine. Sljedećih par puta rasturaš... raste ti statistika, raste ti reputacija, a malo ti raste i ego. Međutim, nakon petog ili šestog puta, padne ti k...volja. Primijetiš kako onaj debeli ne istči kontru, kako ti onaj u salomonkama ne doda kad si na praznoj branci, onaj "paralizirani" ne igra obranu, onaj "spremni" ne zna preuzeti igrača i slično. Automatski se i ti počneš manje truditi, manje trčiš, ne ulaziš u duele, driblaš kad ne treba, ne driblaš kad treba, ne vraćaš se u obranu i pomalo postaješ kao i oni. I dalje se nazire kvaliteta, ali to više nije to. Tu i tamo se iznerviraš i poželiš im sve po spisku, ali onda se sjetiš da nema smisla jer momci jednostavno nisu krivi što ne znaju. Termin ti se počne gaditi, ali ovi te ne prestaju zvati. Sljedeća stvar koju radiš je smišljanje neke izlike rođaku za prestanak dolaska na termine. Izmisliš satove njemačkog, šefa koji te zove u 8 navečer, obiteljske obaveze, staru ozljedu i slično misleći "koji je meni kurac ovo trebalo"...
Eto, tako je otprilike Livaji u Hajduku s tim da on ne mora smisliti izliku da ode.
Svaka sličnost ovog teksta s autorom istog je potpuno slučajna 😁
[uredio Obični d0d0 - 23. travnja 2021. u 10:40]
