iđen fra jebi na pojišan turit marulića u škrabicu

Radije bi Juranovica da dzabe nego za pisljivih 300 000 E

ili ostavio da bude zamjena nekom pojacanju.

Unatoc losoj obrani, koja bi se mozda dala popravit dobrim trenerom, nummero 17 ima vrhunsku motoriku i dobru tehniku.

J.J.17 je u zadnjoj godini ugovora,koji je još mislim stipendijski? Vjerovatno bi sad očekiva neku ozbiljniju plaću i ne virujem da se isplati davat nekome 100-150k da bude backup.

APSURDHAJDUKSTAN 16

Šesnaesta priča: PROJEKT NH U RALJAMA „BRBIĆOLOGA“!

U devet godina postojanja, projekt NH je imao i puno veća iskušenja od ovih koji se danas događaju u trenutku iznimno loše sezone u kojoj je prva momčad podbacila na svim razinama, a u koju je ubrizgan do danas najveći novac pa je posljedica problem financijske prirode. Puno teže je bilo pokrenuti udrugu i projekt NH, uvjeriti grad Split da organizaciju izbora članova NO-a povjeri NH-u, senzibilizirati „hajdučku“ javnost za članski model (socios), ući u otkup dionica i osigurati kontrolni paket kojim se betonira status Udruge NH kao strateški važnog suvlasnika. Posljednja kriza je produkt djelovanja „brbićologa“ koji su svojim sebičnim djelovanjem i podrškom Brbiću i suradnicima Hajduk uveli u slijepu ulicu gurajući ga na prosječnu razinu s ispodprosječnim rezultatima, ali iz uvjerenja da su baš dotični sposobni voditi klub do uspjeha a da bi ostvarili komod nisu se libili pokositi sve što im je stalo na put. Taština, egoizam, malicioznost su kod takvih iznad Hajduka i projekta NH, gdje se pokvarenost, nesposobnost i osobni interes razvidno isprepleću do manipulacije s neinformiranim i obmanutim masama. Tipična „hrvatska priča“ koja je plodno tlo našla i u Hajduku, i zato neće biti niti jedan trenutak za ulijeniti se, nalazimo se na prekretnici: ili ćemo se utopiti u bezlično društvo ili ćemo se izdignuti jasnim distanciranje od onih koji nas guraju u prosječnost i manipuliraju situacijom!?

U ranijim objavama „Marin Brbić i njegovih 40 Hajduka“ i „Odvjetnička klika“ smo u tančine objasnili tko je tko u „brbićologiji“ kojoj robuje projekt NH, ali u uvodnom djelu zbog nastavka priče izdvajamo najvažnije detalje. Nakon odlaska političkom pozadinom opterećenog predsjednika Hrvoja Maleša 2012., preko članova tadašnjeg NO-a je u klub doplivao Brbić uvjeren da će ostvariti nekoliko uspjeha koji će ga pozicionirati u vječnost. Gorući problem je bio: stanje financija i ogroman dug; drugi prioblem: nepostojanje sustava u klubu na svim razinama – klupske Strategije; treći problem:  zastarijela infrastruktura iz 1970-ih i nepostojanje projekta „Kamp“; četvrti problem: neiskorišteni marketing, PR i članstvo; peti problem: izostanak sportskog rezultata. U prvi red kreatora „brbićologije“ idu poduzetnik i bivši dioničar i višegodišnji neuspješni član NO-a Hajduka Jako Andabak kod kojega je Brbić radio u privatnoj turističkoj firmi i koji ga je pogodovanjem doveo na mjesto predsjednika uprave Hajduka s ciljem da mu Brbić osigura preuzimanje kluba koje bi se i dogodilo da se nije osnovala i profunkcionirala udruga NH. S Andabakom je u kompi bio član NO-a Ljubo Pavasović-Visković, a ruku su dali predsjednik Skupštine Hajduka Vinko Radovani, članovi NO-a Branka Ramljak, Vjekoslav Hrabar i Nikola Koceić-Bilan koji su s vremenom unaprijedili odnos s Brbićem kao i današnji NO u prijateljski. Izlaskom iz NO-a zbog optužnice u aferi Karlovačka banka doktor Josip Paladino je ostao u kontaktu s Brbićem i do danas bio čovjek za mišljenje (seanse u zagrebačkim restoranima), a u istoj su poziciji braća Dragan i Damir Primorac. Ljubo Pavasović-Visković je u drugom mandatu s mjesta predsjednika uz pomoć Brbića pripremio platformu za neprijateljsko preuzimanje Hajduka od strane tvrtke Tommy, a kasnije aktivno sudjelovao u lobiranju za povratak Marina Brbića i iz sjene preko svoje mreže poznanika kreirao brojne aktualne procese kojima su gradili monopol. Epizodnu ulogu je odigrao i član NO-a Ante Majić koji je svojih forumaškim background-om  informirao hajdučku javnost pikanterijama iz kluba u kombinaciji s obmanama i alibijima, redovito pljucao po nasljednicima u NO-u i pozdravio povratak „zlatnog“ Brbe u Hajduk. Većina navedenih je aktivno pratila Brbića iz gostujućih loža na utakmicama Hajduka što je upotpunilo sliku onog „slavnog“ Hajduka iz perioda 2011.-2015. iza kojega je ostalo jedno veliko NIŠTA. Potpuno je jasno zašto su dotična gospoda radili na rušenju NO-a 2015.-2018. iz svih raspoloživih sredstva, iznutra i izvana, jer su ostali bez svoje lutke na koncu bezličnog Marina Brbića – novi NO je zamislite odlučio srušiti „spasitelja“ Brbića. U trenutku smjene Brbića 1.4.2016. su „brbićologiju“ pokušali očuvati Ljubo Pavasović-Visković, Jako Andabak, Zoran Mamić i Denis Kosor, a izadao ih je peti Guste Santini i kola su krenula nizbrdo. Ali Pavasović, Radovani i Akrap su intervenirali kod gradonačelnika Baldasara da spriječi suludu ideju micanja nevinog Brbića, ipak bezuspješno jer su ih poklopili predstavnici Torcide i udruge NH štiteći demoratske procese. Od svih navedenih samo su opstali famozni Denis Kosor koji je u NO-u Hajduka vjerno zastupao lik i djelo „brbićologa“ radeći u interesu rušenja svega što nije djelo Brbića i jarana ili njega osobno, te još uvijek prisutni „volonter“ Vinko Radovani koji presjeda Skupštinom unatoč brojnim nemoralnim potezima, makinacijama s firmama koje osniva s prijateljem Brbićem i energo-stručnjacima na Hvaru. Koliko su uspješni govore činjenice da je Pavasović-Visković kao predsjednik Rukometnog kluba Medvešćak istoga doveo u stečaj i pred gašenje, da je Kosor kao sportski direktor najbolji futsal klub u državi odveo u 2. ligu, a da je Radovani kao predsjednik Skupštine sudjelovao u rušenju bivšeg NO-a u Hajduku i to uz pomoć prijatelja iz HNS-a i politike, da bi doveo natrag prijatelja Brbića koji će pred njih doći skrušeno. 

Ali vratimo se na period kada je Brbić smijenjen 2016., a prije nego što je ispraznio blagajnu Hajduka plaćanjem računa, obaveza i isplatom plaća unaprijed, prije nego što je obavijestio sponzore da bi bilo dobro ne podržati promjene u klubu prikazivajući se kao žrtva „nasilnika“ iz NO-a u trenutku kad je trebao Hajduk podići na „nivo slavnih vremena“, tajnik udruge NH Ivan Rilov je u ime NH objavio zahvalu:

Poštovani,
Svaki rastanak je nekako težak i ostavlja gorak okus, valjda je to u prirodi razdvajanja ljudi.
Posebice kad odlaze veliki ljudi. Svi mi uistinu jesmo prolazni, te jedino Hajduk ostaje za vječnost, no neki među nama su se svojim djelima posebice istakli. 
Marine, Vi ste jubilarni 50. predsjednik Hajduka, ali bit ćete zapamćeni po nečemu mnogo vrjednijem od toga. Imali ste petlje i hrabrosti izložiti se i preuzeti odgovornost kada je to malo tko htio i uopće se usudio, u užasno teškim okolnostima i bremenitim vremenima. I ne samo to, već ste i uspjeli u svom temeljnom zadatku – svojim predanim i kvalitetnim radom ste spasili Hajduk od sigurne propasti. Odlazite kao pobjednik. Osigurali ste da niz generacija ne izgubi svoja lijepa sjećanja i iskustva ekstatične radosti, a niz onih generacija koje tek dolaze – nepresušni izvor nadahnuća i našeg kolektivnog identiteta. S punim pravom ulazite u hajdučki panteon besmrtnika, onih čije su zasluge za dobro Kluba nemjerljive. Na nama je samo da Vam od srca, baš onako hajdučki iskreno, zahvalimo na svemu i poželimo svako dobro u nastavku Vašeg životnog puta u nadi da ćemo se ponovo sresti i, tko zna, možda i opet surađivati. Ljudima poput Vas, vrata su uvijek otvorena.
Novim ljudima koji će preuzeti odgovornost navigavanja Hajdukom želimo svu sreću i dajemo našu punu podršku.
Naš Hajduk

Samo pohlepnoj i taštoj osobi bi nakon ovakvog oproštaja palo na pamet ponovno se kandidirati na mjesto predsjednika uprave, ali nezasluženog oproštaja jer je Brbić koristio sve resurse da ostane, a nakon odlaska učinio sve da oteža nasljednicima. Kod Brbića se s vremenom rodila ljubomora i revolt, on je tri godine vrebao i navijao za grešku svojih nasljednika, tempirao dolaske na tribinu kad je bila kriza, izlazio u javnost na svaku dvosmislenu rečenicu za koju je smatrao da je prozvan i što je najgore od svega kandidirao se za NO Hajduka u trenutku kada su klub još opterećivali procesi koje je on kreirao u svojim mandatima što bi proizvelo sukob interesa. Tri godine je živio od otpremnine, a njegovu stručnost nije prepoznao baš nitko, samo je čekao novo uhljebljenje u Hajduk. Zbog svega navedenog udruga NH može „zahvalu“ poslati svom revnom članu i nekadašnjem glasnogovorniku Torcide i njenom vječnom odvjetniku licemjernom Damiru Gruiću i njegovom operativcu Alenu Jurjeviću Galiniju! A u sve uključujemo i istaknute članove Torcide koji su naivno popušili priču i motive prijatelja i suradnika Gruića koji je vješto manipulirao uz pomoć vanjskih i unutarnjih suradnika koje smo ranije apostrofirali.

Što je najgore za sve „brbićologe“ period najomraženijeg NO-a i (ne)hajdukovca predsjednika Ivana Kosa je bio daleko uspješniji i produktivniji. Najžalosniji dio priče kad uspoređujemo upravljanje Kos – Brbić je činjenica da je tamo nekakav anonimni poduzetnik iz Osijeka, prizemnih vrijednosti Hajduk vodio bolje od spasitelja Brbića. Brbić sa suradnicima je cijelu situaciju „bojao“ pričom da je smijenjen u trenutku kada je pripremio sve za značajni napredak koji mu je „neprijateljski“ NO uskratio. Danas znamo da izrečena teza ne drži vodu jer je Brbić povratkom dobio punu blagajnu i srozao Hajduk na svim razinama na nivo prosjeka HNS-a i to s ubrizganim financijama od kojih boli glava. Ako nije bilo jasno nakon prvog mandata, sad je potpuno jasno da Brbić nije vrijedan tolikog vremena kojega možemo nedvosmisleno nazvati gubitkom. Kvalifikacija predsjednika koji pazi na financije, škrtog i štedljivog se pokazala pričom za naivne u proteklih 16 mjeseci gdje je Brbić premašio sve svoje prethodnike u dijeljenu plaća, plaćanju odšteta, visini ugovora, kadroviranju struke, zapošljavanju podobnih, nerealnom povećanju budžeta, a sve da ostvari svoj cilj, ulazak u kvalifikacije Lige prvaka. Rezultat svega je ruganje, podsmjeh, omalovažavanje Hajduka pred lokalnom i nacionalnom javnošću začinjenog plasmanom Dinamove filijale Lokomotive na 2. mjesto u 1. HNL. 

Brbić se usprkos obećanju da će otići nakon neuspjeha ponaša kao osoba koja je iznad Hajduka, kao stručnjak bez kojega Hajduk ne može, testira hajdučku javnost do razine omalovažavanja, koja bi trebala pasti na njegovo „cmizdrenje“ i spriječiti njegov odlazak. I sve bi bilo upravo tako da se nije dogodila Skupština Hajduka na kojoj se vodstvo udruge NH-a postavilo kritički i kao suvlasnik pozvalo na odgovornost kreatora najlošijeg stanja i rezultata kluba u eri projekta NH. Skupština Hajduka 2020. je obilježena aktivnim nastupom udruge NH unutar kojega je dominirala konstruktivna kritika usmjerena prema procesima, upravljačkoj i nadzornoj strukturi kluba. U cijeloj priči su se „brbićolozima“ pokazali članovi NO-a koji su jednoglasno stali uz „nevinog“ Brbića s izlizanom pričom o kontinuitetu, nastavljajući izdizati pojedinca iznad kluba i projekta. Za članove NO-a smo više puta isticali da su dužnost preuzeli s malo znanja, da nekolicina uopće ne podržava projekt NH – trolist Mustapić – Popović – Perasović je izdominirao i nametnuo Marina Brbića, a ostali su se pokazali naivcima i slabim karikama. Svakim izlaskom u javnost demagoga Perasovića i političara Alajbega, sve je više članova koji shvaćaju podkapacitiranost u kojoj se koprcaju. Ključnom trenutku – ne davanju razriješnice za Marina Brbića su prethodila brojna razložna pitanja vodstva udruge NH, članova i dioničara usmjerena na adresu predsjednika uprave, predsjednika skupštine i članova NO-a, tako da je trenutak nedavanja razriješnice Marinu Brbiću za 2019. godinu prirodni završetak i točka na I dojmu u kojem je prevladalo ogromno nezadovoljstvo. Brbić je u konačnici dobio razriješnicu koju mu je dao većinski dioničar grad Split – fikus i maćeha Hajduka koji je samo mašinerija za dizanje papira i nema pojma što se događa u klubu nego svemu pristupa oportuno. Uistinu je porazno da grad Split barem za Skupštinu ne može pripremiti konstruktivni rezime koji bi izložila osoba zadužena za problematiku kojoj je izložen Hajduk, da ne govorimo o usklađivanju i praćenju udruge NH koja se na ovoj skupštini uz nekolicinu malih dioničara postavila kao razboriti suvlasnik. O detaljima sa Skupštine u idućoj objavi, kada ćemo prokomentirati raspravu, izdvojiti bitne pojedinosti i odrediti smjer bilog broda!

Vrlo zanimljivo je bilo pratiti događanja nakon Skupštine gdje su glavnu riječ vodili Marin Brbić i  NO (ekipa A je to!), i gdje su se uključili vrli novinari crvi i predložili logično riješenje u liku i djelu obećankovića Lukše Jakobušića. 

Brbić je izašao s priopćenjem u kojem ostaje pri svojoj prvotnoj odluci da podnosi ostavku, iako je dobio neupitnu podršku NO-a, ali je izostala podrška na Skupštini udruge NH i pritom se obrušio na predsjednika udruge NH Tonija Baletića zbog neprimjerenog riječnika. Čovjek se opet prikazao žrtvom, poštenjačinom kojega su otjerali u trenutku kad je sve pripremio za veliki rezultat koji mu jedino nedostaje! Tko je mogao bolje ostvariti kontinuitet od njegove „visosti“, jer dobio je samo pet godina na mjestu predsjednika na kojem je napravio iznimne rezultate: odvojio jedan kup, bio 3., 4. i 5. u prvenstvu, dva puta igrao playoff EL – bez grupne faze, od infrastrukturnih projekata izdvajamo promijenu pločica u svlačionicama, otoplio odnose s HNS-om i doveo repkicu na Poljud, skoro pa izradio Strategiju ali je sportski dio ostavio za treći mandat, uzeo je jednu otpremninu i zaslužio je zbog proteklih uspjeha još jednu, veliki spasitelj koji je oba puta klub ostavio u dugovima, samo dva puta je pokušao klub prodati privatnicima (Jako Andabak i Tommy), i nebrojeno puta sa svojim dvoličnim suradnicima omalovažio udrugu i projekt NH, ostat će upamćen kao „jedan od najvećih“ predsjednika po kojem će se nazvati kamp u Divuljama predviđen za Akademiju koja je za njegovog prvog mandata bila najgora u povijesti kluba ... Takva „veličina“ nije zaslužila da mu predsjednik udruge NH u prenesenom značenju slikovito objasni da se pravi gluh i ćorav i da mu je ego veći od kluba! ADIO BRBA, NE PONOVIO SE!

Velika šestorka NO-a je i nakon Skupštine Hajduka nastavila po uobičajenom od „hajdučke obitelji“ raditi ovce i glupane. Isticanje pozitivnih procesa u kojima se navodi jačanje struke (Bjelanović-Auguri-Burić i Stanić-Kepčija-Tudor), koja nam je donijela sramotnu sezonu, te promašaji s Jakobušićem i Pandžom . Riješavanje krupnih infrastrukturnih problema u koje spada pronalazak zemljišta za kamp kilometrima udaljen od Splita u zoni zakrčenog prometnog pristupa, pored zračne luke u urbanoj zoni i bez ključnih odgovora s kojim sredstvim će se graditi!? Prihvaćamo konstataciju da je predstojeće razdoblje tranzicijsko ali iz nestabilnosti koju je kreirao NO i Brbić. Komično zvuči da će se odlaskom Brbića pozitivni procesi dovesti u pitanje – čovjek je kroz 16 mjeseci srušio sve što se moglo srušiti, ugasio puno toga što je vrijedilo uz obmanjivanje „hajdučke javnosti“ preko PR platforme koju je jedinu poboljšao ali isključivo zbog zaštite i veličanja svog lika i djela. Izjava da je doveden u pitanje legitimitet Nadzornog odbora i da je derogirana jednoglasna odluka je pljuska demokratskim procesima kojima teži projekt NH. Sedam vizionara je namještaljkom vratilo Marina Brbića koji je još jednom pokazao da je nedostojan uloge predsjednika, i nakon što se dominantan broj članova NH i široke javnosti uvjerio u navedeno, oni traže kontinuitet pozicionirajući se u suradničku poziciju. Projekt NH je postao rob Nadzornih odbora koji nisu znali ili uspjeli izabrati dostojnu upravljačku strukturu koja bi klub i projekt podigla na zasluženu razinu na zadovoljstvo svih navijača Hajduka. Današnji tzv. „navijački“ NO je najveće razočaranje, zabrani pod parolom: nadziranje, a ne upravljanje, a pokazali dominantno licemjerje koje isijava iz svake rečenice koju izgovore ili napišu. NO koji je došao da gradi „bratstvo i jedinstvo“, težio „jednoglasnosti“ je svakim svojim potezom rasčetvorio hajdukove navijače i članove, produbio razdor, štetno djelovao na projekt NH po kojem ključu su izabrani. Krešimir Krolo se osobno spasio, ali je pokazao da nije zaslužio niti jedan glas zato što je izašao bez ispaljenoga metka, vjerojatno frustriran činjenicom da je u NO-u „Pale sam na svijetu“. Međutim, Krolo neće moći izbrisati činjenice koje su uzrokovale kaos: i on je podigao ruku za Brbića, i on je dao zeleno svjetlo za dolazak Jakobušića i čišćenje nepoželjne struke, umjesto da s kolega izabere mogućnost izbora drugog i trećeg člana uprave koji bi bili neovisni o Brbiću pa sad opet nebi imali krizu upravljanja! ODGOVORNOST, A NE DEMAGOGIJA!

Na žalost, sve članove NO-a smo izabrali sami, u kampanji kojoj su prethodile krpe i obračuni s bivšim članovima NO-a i na taj način pljucali po esenciji projekta što je bitno utjecalo na odaziv kvalitetnih ljudi i u klub parkiralo dotična lica s lista. Takvu situaciju su iskoristili „brbićolozi“ da bace sjeme i puste korijenje, što podrazumijeva zaključak da odlazak Brbića ništa ne znači, radi se na novom planu preslagivanja. Kontinuitetu „brbićologije“ doprinose novinari crvi koji već favoriziraju miljenika politike i HNS-a Lukšu Jakobušića, koji još uvijek ima pipke u klubu usprkos odlasku. Čovjek od povjerenja HDZ-a, Marijana Kustića i Zlatka Dalića, prijatelj Marina Brbića, Vinka Radovanija, Denisa Kosora a time i Damira Gruića je ništa drugo nego kontinuitet rušenja projekta NH. U kratkom vremenu je pomlatio sve što je u klubu valjalo, i onda kao Bandić u Zagrebu obećavao pa otišao da nebi izgorio. Dovoljno je konstatirati da Lukšu zazivaju Zdravko Reić i Jurica Radić zanemarujući činjenicu da dotični nije adekvatno obrazovan i ne udovoljava kriterijima koje zahtjeva Statut i Kodeks. Samo naivnom nije jasno da je povratkom Brbića u klub ušla politika koja je sad pustila korijenje i želi tu ostati jer je Hajduk pozornica preko koje se manipulira masama što smo vidjeli u slučaju „repkica na Poljudu“ kada je Hajduk još jednom izigran a ovaj put je HNS-u ruku dao i lokalni HDZ. Marin Brbić je politici i HNS-u ušao u šupak kako bi stvorio temelj za svoj cilj koji se zove rezultat i kako bi se tim činom približio statusu nedodirljivog. Aktualni NO je u kombinaciji namjere, neznanja i manipulacije kumovao takvom stanju i sad imamo problem koji je uočila udruga NH od koje se očekuje ofenziva i čišćenje „brbićologa“ koji su u svim porama hajdučkog života spremni još jednom preživjeti poraz. U vremenu koje slijedi se treba provesti dezinsekcija i deratizacija na svim razinama, te unutarnjim snagama generirati nove ljude neopterećene prošlim vremenima. U široj hajdučkoj javnosti su na snazi podjele na protivnike i pristalice projekta NH, do podjele unutar članskog modela na članove koji teže unapređenju modela i projekta, te one koji „kontinuitet“ zagovaraju na platformi „brbićologa“ koji uz pomoć novinara crva žele ostvariti progurati kadar: „I NAKON BRBIĆA BRBIĆ!" 

Ključno je pitanje – što nam ovakav NO može donijeti u budućnosti i nevjerovatna je spoznaja da su većinu kredita potrošili u prvoj godini mandata!? S druge strane ukoliko se konstruktivna kritika ne nastavi na pozitivnom valu koji je donijela Skupština, projekt NH će se ugušiti u raljama „brbićologa“! Nikada ne smijemo zaboraviti da smo projekt NH ustanovili za budućnost i da je protekli period od devet godina kratak i nazivamo ga učenjem demokracije kroz koje moramo paziti da nam se loš pristup koji vodi prema modelu demokracije koji imamo u političkom životu RH ne obije o glavu! Ako ne podignemo glavu, ako se ne osvrnemo oko sebe i ne pronađemo izgubljenu dugu cestu - nove generacije nam nikada neće oprostiti!!! 

HŽV

Ako Kepčija uzme ovi tjedan golmana i desnog beka znači da se radi o normalnom čoviku,ni manje ni više.To šta 10 godina u nas odlučuju idioti čini automatski Kepčiju space shuttlom.

Najveci problem HR nogometa - rezultatska propast Hajduka!

Uz propast kosarke, najveci problem sporta u Hrvata...

Liga i klubovi nikad bolji, VAR poplegao sudjenje, Mamici na sudovima, reprezentacija na Olimpu.....a Hajduka nigdje....

Krivac br.1.  sekta!

Model su oni osmislili, sami biraju da bi naknadno pljuvali svoj izbor...i tako u krug....

S ovakvim vodstvom, modelom, strukom, igracima ne ocekujem nista pozitivno....tu pomoci nema...

3.- 5. mjesto i rano ispadanje iz Europe je bolna realnost....tj.konstanta narodnog Hajduka.

700 000 eura ?

I to još ako uhvatimo ?

Ovo je malo, ne ulazim u kvalitete, ali igrač s takvom podlogom mora biti više.

Više ne smijemo dopustiti da igrač dođe 12 mjeseci pred kraj ugovora jer smo pušiona onda.

I to vjerojatnije 300 000.

Igrač sa preko 150 nastupa, bio kapetan i zvali ga u reprezentaciju.

Ajde nosio bi ga na ledima do varsave samo da vise nikad ne obuce dres hajduka.