Najgore bi u ovom kriznom razdoblju bilo "stegnuti remen" i smanjiti proračun. Dobro je poznato da osobna potrošnja čini najveći dio BDP-a u razvijenim zemljama, pa i njezin pad dovodi do recesije i smanjenja gospodarske aktivnosti. Ako to preslikamo na Hajduk, možemo reći da bi pad potrošnje odnosno ulaganja u momčad i sve što ona nosi još dodatno probudio i produžio krizu koja traje više od desetljeća. Upravo mislim da je to problem Brbićevog mandata, jer se štednjom može spasiti klub od propadanja, ali bez trošenja odnosno investiranja se ne može doći na višu razinu.
Minule sezone je taj proračun bio nešto veći od desetogodišnjeg prosjeka, pa se ostvario vjerojatno i najlošiji rezultat u povijesti kluba, no mislim da je to ipak više posljedica konstantnog mijenjanja i lošeg izbora trenera prve momčadi, negoli same njene kvalitete. Kako god, jedan neuspjeh ne znači da se odmah mora zatvoriti "kesa" i smanjiti aktiva. To je nekakvo "knee-jerk" razmišljanje pogotovo u aktulnom trenutku pandemije koronavirusa.
S obzirom na stanje na financijskim tržištima i male kamante stope, kao i uskoro uvođenje eura u RH, mislim da je pravi trenutak da se klub uz pomoć grada zaduži i da se kroz sljedeće 3 godine pokuša ostvariti iskorak koji bi nas doveo do sudjelovanja u grupnim fazama europskih natjecanja, a samim time i većeg UEFA-inog financijskog kolača. Ukoliko ne uspijemo osigurati financijska sredstva za dovođenje ponajboljih igrača iz HNL-a, za koje se ja ne bi libio platiti i 2+ milijuna eura, bojim se da ćemo brzo ako već nismo pasti ispod razine Rijeke i Osijeka. Gubitak renomea pogubno utječe i na mogućnost regrutacije igrača za omladinski pogon, jer se današanja djeca zadnjih Hajdukovih titula ni ne sjećaju.
Ako pogledamo u prošlost, možemo vidjeti da smo zadnji put igrali skupine Europe, odnosno bili prvaci kada smo uspjevali dovoditi tada ponajbolje igrače HNL-a - Kranjčara, Sharbinija, Ibričića, ranije Bošnjaka i Bubala....
Pitam se također koji je najcrniji scenarij koji se može dogoditi da se krene u zaduživanje i investicije i ulaganja u prvu momčad, odnosno kamp. Kao što smo imali prilike vidjeti zadnjih 10 godina i veći klubovi od Hajduka su proglašavali bankrot, pa su se u velikom broju slučajeva ekspresno vraćali u najviši rang natjecanja. Hajduk i da propadne opet bi oživio pod nekim drugim imenom i vjerojatno i na zdravijim temeljima za par godina opet igrao Prvu HNL. Makar sam uvjeren da naša politička scena ne bi dozvolila tako nešto. Status quo je najgora opcija koju možemo odabrati, Hajduk trenutno vegetira kao čovjek priključen na aparate i nastavkom iste politike samo čudo može dovesti do iskoraka.
Nadam se da će i sljedeći predsjednik imati "muda" za uči u dijalog s Torcidom oko sve financijske i reputacijske štete koju prouzročuju klubu. Kazne koje su plaćane i šteta prouzročena igranjem utakmica bez gledatelja u zadnjih 10-ak godina mjere se u milijunima eura, a da ne govorimo o negativnom PR-u, psihičkom zlostavljanju igrača i slično. Zapravo ispada da Torcida "HNS pederima" plaća ručkove. Ako izostane dobra volja Torcide da se situacija promijeni, ne bi se libio krenuti i s drastičnim mjerama, samo što kod nas teško da postoji takva osoba jer je strah od ulice velik.