evo i topić se raspisa o hajdukovom branjenju kornera i prekida općenito, pa kaže:
Prema podacima iz Lige prvaka, da biste primili četiri gola nakon kornera i ostali u prosjeku, suparnici vam trebaju izvesti 144 kornera. Hajduku su u tih 10 utakmica suparnici izveli 41 korner.
Dvije stvari puno bolje od samog podatka o četiri primljena gola objašnjavaju koliko je Hajduk zapravo loše branio kornere.
Prva: Hajduk ima još 103 kornera ‘viška’ iz kojih ne bi trebao primiti gol tek da bi uhvatio prosjek.
Druga: Hajduk je primao gol nakon kornera četiri puta češće u odnosu na okvire drugih momčadi. I svejedno se ništa nije promijenilo. U situaciji u kojoj imaš jasno postavljene okvire gdje je lopta, kolika je udaljenost od gola i što će se dogoditi kada se ta lopta izvede, Hajduk je primao golove kao na pokretnoj traci i nije bilo nikakve adaptacije u metodologiji rada, nitko to nije prepoznao kao sistemski problem nego je sve prebacivano isključivo na koncentraciju igrača. Da apsurd bude veći, Hajduk nije pokušavao riskantne sheme branjenja i nije se kockao s kornerima da bi nakon odbijene lopte krenuo u kontru. Dapače, u većini slučajeva je svih 11 igrača bilo u vlastitom kaznenom prostoru.
Stoji da četiri gola nisu prevelik uzorak i da se mogao dogoditi poneki individualni kiks na koji trener ne može utjecati. Ali s obzirom na to da je Hajduk u tih 10 utakmica primio 17 golova, od čega je devet bilo iz prekida, onda teorija igrača koji zaspe i padne mu koncentracija gubi na uvjerljivosti i traži neke promjene u načinu na koji se brane prekidi.
