Ja glavom i bradom da sam preuzeo Hajduk onog trenutka kad sam dokazao i pokazao da sam najsposobniji od hajdučkog pučanstva za obnašat tu funkciju u korist Hajduka kao kulturološke veličine u društvu sam siguran da bi Hajduk danas bio dostojan usporedbe onih vremena koja se više ne mogu ponoviti.
Biti kako kaže Vule i legenda koja kruži pukom već duže od desetljeća, biti "Hajdukov Mamić", ali oličenje poštenja, junaštva, hajdučkog garda, znanja i sposobnosti.
Definitivno treba jednom čovjeku dati sve uzde kluba, da odlučuje o sportskom i operativnom dijelu.
Od toga koju čistačicu zaposliti do toga kojeg trenera zaposlit.
Kojeg igrača dovest, kojeg igrača prodat, posudit.
Koliko potrošiti i što uložiti u infrastrukturu.
Sve moguće odluke u vezi kluba držati u rukama.
Da sam taj čovjek ja, Hajduku bi jedina kočnica da ne bude uz bok najjačima bila ova bijedna sredina iz koje dolazi, slaba liga, prvenstveno financijski pa i po konkurentskoj kvaliteti.
Dakle jedan Hajduk kao veličina,kao kulturološki neopisivo, u nekim slučajevima božanstvo ispašta jer se ja provlačim redikulom umijesto čovjekom koji ima tu čast vratiti tog diva gdje mu je mjesto i promjeniti raspoloženje čitavog društva kao kolektiva, dakle radi se o puno većem od nogometa, radi se o životu milijunima ljudi koji nose Hajduk u DNK zapisu.
Odagnati tu mrzovolju, te frustracije i učiniti život ljepšim.
Ja sam uvijek volio pomoći u korist nekakve zajednice u kojoj egzistiram bilo to financijski, savjetom ili samim djelovanjem. Kad znam da nešto mogu pridonijeti na kakav god način, pomoći ću.
A vi kako želite, udarat po igračima, modelu, treneru ili opustit se jer znate da je sve u pravim rukama i uživat u uspjehu svog Hajduka kojim bi, vjerojatno nesvjesno učinili život ljepšim, promjenili raspoloženje u potpunosti.
Lijep pozdrav.
[uredio Magnus Jernemyr - 13. rujna 2020. u 10:39]