Dupli. Ekipa sa zidića mora omalovažit svačiji uspjeh, kako bi racionalizirala svoje bivanje na zidiću.
Pa da nastavim, u revijalnom tonu. Kad ekipa sa zidića bira povest će se idealom poštenja, čistih ruku, velikih parola, srednjeg prsta i sl. I to je normalno, jer čovik tek kad dođe u realnu situaciju biranja dobra i zla, prava i kriva, shvati koliko je teško razlučit ispravno i krivo. Ispravno za tvoju familju je krivo za nekoga trećega, pravo za nekoga trećega je možda krivo za tebe, granice djelovanja su takve da ništa ne moš ili gotovo ništa, a za bilo kakvi herojski čin ispravnosti moš jedino dobit po tamburi, dok će ti neutralna publika dva dana pljeskat a onda oprat ruke od tebe kao od jučerašnje vjesti.
Percepcija života sa izića i iz žrvnja realnosti su drastično različiti.
[uredio Peter Schmeichel - 08. listopada 2020. u 09:00]