📜 Lancun alert 📜
Jedan ne baš kratki osvrt, budući da od utakmice ovog vikenda ionako neće biti ništa.
Posudbe vs B momčad.
Za početak da se odmah deklariram, smatram da je sustavno i plansko posuđivanje igrača u donji dom HNL-a (rekli bi neki "našim susjedima" 😁) i u određene klubove gornjeg doma 2. HNL (Croatia, Dugopolje i jedan sa sjevera) za klub bolja opcija od B momčadi. Prednosti su velike.
Igrač na posudbi nema lažni osjećaj sigurnosti da je sveta krava i da mu je nešto zagarantirano. Dolazi u novu sredinu gdje se može izboriti samo ako je gladan. Prilagođava se promjeni trenera (što je za Hajdukove igrače iznimno bitno 😎), sustava, novim suigračima i slično. Prisiljen je borit se, raditi i dati sve što ima da bi uspio. Bez ikakvog kredita ili popusta. Takav igrač ima jasan cilj. Dokazati da je materijal za Hajduka i vratiti se. To je odličan test karaktera, nešto što kroz B momčad ili sjedenje na klupi prve momčadi jednostavno ne možemo dobiti. Ponekad je teško iznad sebe gledati starije prvotimce za koje znaš da će biti ispred tebe sve dok su tu.
Također, u takvim sredinama mladi igrači mogu razviti liderske kvalitete što je u Hajduku teško kad si sedma zamjena i kad je ispred tebe puno starijih igrača. Onaj tko postane nositelj ekipe u kojoj igra vratit će se mentalno neusporedivo jači. O iskustvu igranja utakmica da i ne govorimo.
Dobro je i za spuštanje razmaženih Instagram zvjezdica na zemlju... Nije se isto k***iti po instaču ako si igrač Hajduka ili ako si trenutno u Zmijavcima ili Varaždinu... Tvoje pratiteljice nemaju previše razumijevanja za to.
Ovo se naravno ne odnosi na iznimke poput Vlašića ili Pašalića za koje svatko tko je 5 puta u životu pogledao nogometnu utakmicu vidi da su materijal za velike stvari. Ovo se odnosi na sve one Krekoviće, Brniće, Radiće, Šege i ostale za koje ne znamo "jesu li čemu".
I zato u zadnje vrijeme sve više dovodim u pitanje koliko ima smisla ostavljati B momčad u pogonu, pogotovo u svjetlu toga da više nije moguće raditi ping pong s igračima između A i B momčadi kao što se to moglo kad su uvedene 2014. Oni koji su vanserijski talenti s izgrađenim karakterom u B momčadi će ostati vrlo kratko, a za one koji "još nisu, ali možda bi od njih moglo biti nešto", posudba mi se iz navedenih razloga čini boljim rješenjem. Tu su i oni treći, za koje većina vidi da nisu ni za Istru, a kamoli za Hajduka. Takvih je nažalost previše pod ugovorom od njih klub nema ama baš nikakve koristi. Većina ih se razbježi po nižim ligama ili inozemstvu te nakon godinu dana jedino njihovi članovi obitelji znaju gdje su i što rade.
Kad pogledamo ostale klubove u HNL-u dolazimo do sličnih zaključaka. RIjeka je B momčad ukinula odmah. Netko će reći da Rijeka nema praksu razvoja igrača kao mi, ok. Slaven Belupo osnovao je momčad sredinom 2019. i ugasio je niti godinu dana nakon. Dinamova B momčad služi više kao ukras nego kao inkubator. Oni koji vrijede idu na posudbe u HNL, a ne u drugu momčad. Frišak primjer je Janković koji je igrao za juniore Dinama u jesenskoj pobjedi protiv naših na Poljudu, kratko vrijeme bio u B bomčadi, a danas je na posudbi u Belupu. Zamislite danas Menala ili Kulenovića u 2. HNL... Ne ide, jel tako? Osijek također razmišlja o ukidanju. Bjelica je u podcastu nedavno rekao da klub ima preko 80 igrača pod ugovorom i da bi on osobno B momčad ukinuo. Rekao je i da su neke igrače iz svoje druge ekipe nudili slavonskim niželigašima što su ovi odbili jer ti igrači nisu bili dovoljno dobri?!
O logističkim i financijskim aspektima mogao bi se napisati kvalitetan diplomski rad na temu sportskog menadžmenta ili nečeg srodnog u ekonomiji. Za takvo što bi trebalo više vremena i truda i vjerujem da se detaljna analiza po tom pitanju u klubu radi, ako se već nije i napravila. B momčad je praktički klub unutar kluba sa stručnim stožerom i svom popratnom mašinerijom bez koje se ne može sudjelovati u drugoj ligi. Sve to nemalo košta i treba dobro organizirati.
Ukidanjem B momčadi Hajduk bi, osim na igračkom planu, dobio i na drugim frontama. Odnosi s određenim klubovima sigurno bi se poboljšali i ukoliko bi kroz proces suradnje štitili svoje interese, ne vidim što bi mogli izgubiti. Preskupo smo platili izolaciju proteklih 10-15 godina. Previše je talenata otišlo tamo gdje nije trebalo i previše je puta Hajduk bio sam kad je trebalo dignuti glas. Naravno, nije Hajduk kriv za svakog mulca koji je odlučio da će mu u negdje drugdje biti bojle, ali sigurno ne bi bilo zgorega biti u boljim odnosima s tim klubovima. Imamo sreću da smo vodeći klub u jednoj regiji koja vrvi nogmetnim talentom. Pisao sam već o talentima koji su samo s područja Imotske krajine napravili karijeru posljednjih godina bez da su sekunde proveli u Hajduku. Prevelik je to gubitak da bi ga ignorirali. Dio smo Dalmacije i HNL-a i bit ćemo i dalje štogod da mislili o onima s kojima dijelimo prostor. Kreković u Dugopolju i Brnić u Šibeniku na godinu dana puno bi više značili i Krekoviću i Brniću i Dugopolju i Šibeniku te, što je najvažnije, Hajduku.
Isto tako nije na odmet spomenuti jednu stvar o kojoj se u normalnijem društvu ne bi pričalo, a tu je računica jednostavna. Ukidanjem B momčadi jednako puno manje igrača pod ugovorom. Puno manje igrača pod ugovorom jednako manje posla s menadžerčićima i roditeljima.
Naravno, ovo nije sveto pismo i ne znači da se B momčad mora ukinuti sada i odmah. Isto tako ne može se reći da B momčad nije dala nikakav doprinos razvoju igrača (T. Bašić, Bradarić...). Sigurno da postoje argumenti i za zadržavanje (imati igrače na oku, razvijati jedinstvenu nogometnu filozofiju, isprobati veći broj juniora...), ali meni u ovom trenutku veću težinu imaju oni za ukidanje jer to vidim kao bolji filter za prvu momčad. Što o tome misli Šuker, tj. oni koji misle umjesto nejga, saznat ćemo u dogledno vrijeme, ali očito je da će malo tko plakati za B momčadima ako ih savez odluči ukinuti. Bilo kako bilo, Hajduk mora biti spreman za obe opcije.
Isprike moderatorima i forumašima ako je predugo. Uvijek možete preskočiti kao što sam ja preskočio pogledati Once upon a time in America. 😉
Lancun gotov, over and out.
