Dinko Bilich je napisao/la:
Peter Schmeichel je napisao/la:
Bellygunner je napisao/la:
Borbe nikad nije ni bilo. Obični paravan za uhljebništvo i nerad.
Vidi cijeli citat
Tako i ja mislim, a svi koji smo naivno virovali u borbu ispali smo teške ovce.
Vidi cijeli citat
možeš li navesti konkretno tko,zašto i kako? jer ja koji sam bio full u toj borbi i koji sam na kraju maltene OSOBNO prevaren te se osjećao izdan i eto ovca,uvjeren sam da su vodeći ljudi i(z) Hajduka,Torce i NH 10000 % čista srca bili i ostali u toj borbi.
nije da nisu imali i legitimet i vojsku naroda koji je bio i ostao spreman na štošta( i sebe tu ponovno uključujem odgovorno sve do 2018.),isto tako i niz vrhunskih poteza, zadali su masu udaraca mafiji,usporedno klub podizali makar u zdravu kolotečinu pa makr u kružni tok mediokritetstva,al izvađen iz živog blata i spreman evo još na čekanju uzdizanja(s tim da je masu teže nego ikad zbog tržišta,konkurencije itd), no jbg, radile su se pogreške.
nije se dovoljno kvalitetno balansiralo između brige za sebe,zajednicu,djelovalnja institucionalno te onako gerilski, dosta toga radilo se horuk,hajdučki,emotivno,a realno,glavni problem bilo je unutar klupsko lutanje,odnosno stalne kadrovske promjene na ključnim pozicijama,samim tim fokus se postepeno morao prebacivati na uređenje vlastitog dvorišta što uvijek i mora biti prioritetno. Protokom vremena izgubila se snaga ,ljudima je dopizdilo,a i iscrpljen je svaki vid otpora od prosvjeda,priopćenja,sabora,stalnog pritiska sa svih strana... usporedno novi ljudi donose i odnose vlastite resurse,ideje i pomoćnike,radna zajednica se mijenja,ambicije rezultatske,financije uvijek osciliraju i tako možemo unedogled.
činjenica je da se postiglo puno,da je hrvatski nogomet na čvrstim nogama,da je zdraviji nego u pred naš hajduk doba(taman je bio marković-štimac kultni izborni fight,a hajduk je bio štimčev glavni faktor pa ti vidi koliko je to daleko i što se sve izdogađalo u međuvremenu), apsolutno isto vrijedi za hajduk mada istina,suhi rezultati prve ekipe i omladinskih kategorija me demantiraju i to jest snažan argument. svejedno,stojim pri tvrdnji.
i tako,mogao bi i ja lapan o ovome lamentirati u podužem eseju i rasprava bi mogla potrajati,al nema potrebe. dakle,ja koji sam se odmakao od hajduka i cile te priče,koji sam se razočarao totalno,stojim da ne žalim što sam bio aktivni dionik tog perioda i ne mislim da je to bilo uzaludno niti da se samo izgubilo vrijeme ili još gore,da smo bili predmet zakulisnih igara i šta već. ne pratim više ni 5 % ko onda,no djeluje mi i da hajduk i naš hajduk ako ništa,drže nivo i spremni su zajedno krojiti bolje danas i sutra hr nogometa pa i društva ma koliko to zbučalo patetično,izlizano ili nerealno. a hajduk ima složit ćemo se izuzetno obećavajuću kombinaciju predsjednik-sportska struka(tu će se malotko doduše složiti sa mnome da na tim poljima se odlično kotiralo i u tandemima brba-gogi i kos-branco,ali i to je sad u ovom kontekstu enevažno).
u konačnici, stalno se i naglašavalo polu utješno: "bar će djeca ubirati naše plodove,da ne bude da nam naša borba ništa nije dala", uzrečica tog tipa vrijedi i uopćeno u životu pa tako i u ovoj sad već potisnutoj temi(što je isto na neki način dobro)...
Potpuno se slažem sa ovime, jako dobar upis. Žalosno je da jedino i isključivo rezultat ostaje jedino mjerilo. Ja sam ponosan da je Hajduk ovako uređen, a smeta mi kad cijela priča ovisi o tome da li ćemo zabiti penal protiv Maccabija, ili ćemo popit gol s centra od Evertona, ili ćemo uspjeti pobjediti Dinamo za kup usprkos krađi. Neke stvari su bitnije i trebale bi imati veću važnost. Da se razumijemo, ovo do sada (zadnjih godinu dana) je bila krajnost i dno i naravno da tako loš rezultat sve ovo demantira, ali svejedno mislim da Naš Hajduk nema alternative. Možda neke detalje treba posložit, ali to je put koji želim da moj klub slijedi.
