Znaju to i suparnici, jer PSG je u drugoj utakmici 42 posto napada pokušao na desnom krilu, 37 kroz sredinu i samo 21 posto na lijevom krilu. Slično kao što Jazzovi suparnici ne idu na obruč kada je Gobert u igri, tako ni Cityjevi suparnici ne napadaju preko lijeve strane kada je ondje Walker. PSG je dvostruko više napadao preko desnog krila, a sličan efekt se događa i u Premier ligi. Kada je Walker na terenu, samo 23 posto napada ide preko njegove strane, a kada nije, broj raste na 31 posto. A to nije skok od osam posto, to je povećanje frekvencije napada na njegovu poziciju od 34,8 posto i jasan dokaz utjecaja na zbivanja na terenu te odabir koju zonu napasti.
Gornji tekst je o Kyle Walker-u, a petajen ga zato sta san uocija nesto slicno kod nas, a nije proslo puno kola.
Igraci hnl-a (napadaci, krila, veznjaci...) su se poceli bojat napadat Awaziema jer znaju da je to rat u kojen je tesko izac ka pobjednik.
Pratite malo pozornije, pojedini igraci odgadjaju napad kad znaju da ih on ceka.
To nan je jebeni luksuz koji imamo!
