Lukša je od Hajduka napravio klub koji je puno bliže onome kakav klub želim i očekujem, zato ima moju podršku i nikako ne želim stati na stranu onih koji samo čekaju njegov krivi korak.
Mi smo na kraju prošle sezone počeli podizati igru, nije to ni tada bilo sjajno da se ne lažemo. Očekivanja većine nas su bila da se uz isti igrački kadar i priliku za uigravanje može očekivati dodatni iskorak, posebno jer je uprava najavljivala pojačanja (#bitćetogajos).
Pripremne utakmice su bile koma, ali nikada ne gledam pripremne utakmice kao pokazatelj, superkup je bio horor, iako je meni supekup nevažna utakmica i onda je došla europa. Protiv Vitorie je bilo dobro u Splitu, stabilno u Portugalu. Bio sam zadovoljan, ali je po prvenstvenim utakmicama bilo očito da nema igre.
Poraz od Dinama nas je prizemljio, a Villareal razočarao, ne radi poraza nego kao neka kletva koje se ne možemo riješiti. Ove dvije stvari više govore o našoj nerealnoj percepciji, nego o treneru, da ne idem u širinu.
Negdje se dogodio problem jer je očigledno da nismo napredovali u igri. Ne znam kako se to dogodilo i kolika je krivica trenera za to. Sada je to prošlost i bilo bi dobro fokusirati se na budućnost, a po meni bi budućnost trebala biti kontinuitet koji donosi rast.
To bi trebao biti posao uprave, pa mi je u tom smislu logično da se što prije riješi pitanje trenera koji bi mogao biti dugoročno rješenje, jer ovaj to sigurno nije. Pred novim trenerom je posao slaganja ekipe za iduće sezone, pa se radi toga nadam da će se to pitanje riješiti u pauzi, za vrijeme SP.
Nadam se da je Lukša toga svjestan, jer bez toga je sve ovo nedovršen posao.