Bilo bi dobro da uzme godišnji.

Ukratko, nitko ništa ne zna, samo indicije. Nisi ništa propustio.

evo, Andy Caroll pa liječnički u Brugge-u.

oćemo ga dovest kod nas na oporavak? 😅

Olimpico u Rimu funkcionira na taj isti princip. Prsten je ograđen ogradom. Na ulazima ima dosta više nanizanih brojača (drugačiji su od naših ka neki prolazi u ogradi) i ide neusporedivo brže nego kod nas. U prstenu su za piće i spizu i moš slobodno šetat po njemu

nismo mi stavili hastag #bitćetogajoš u svojim potpisima 

Lijepo je procitati s kojim respektom Blatnjak prica o dolasku i vremenu provedenom u Hajduku...

Kako ste stigli do NK Brotnja? Kako i u kojem rangu je došlo do vaših prvih seniorskih koraka?

U Pločama sam igrao u pionirima i kadetima. Zvao me Hajduk. Frfa Mužinić je par puta dolazio kod mene i oca u barake u kojima smo živjeli da me vodi u Split, ali bilo me strah Hajduka i Splita. Jednostavno nisam imao hrabrosti otići iz Ploča u Hajduk.

Nekoliko puta je Mužinić dolazio, ali svaki put sam odbio. Bilo me strah tako rano skočiti na višu razinu, govorio sam sebi 'Di ću ja u Hajduk', bilo me strah prići Poljudu, a kamoli doći igrati za kadete ili juniore Hajduka.

Otišao sam na probu u Zagreb i prošao. Bio sam tamo šest mjeseci, ali nisam odigrao ništa. Doživio sam poniženje od jednog trenera. U šest mjeseci nisam bio niti na klupi, bio sam bačen sa strane i vratio sam se u Ploče. Nakon tog iskustva u Zagrebu Hajduk mi je još manje dolazio u obzir, jer ako nisam uspio tamo, mislio sam da ne mogu ni u Splitu. 

Mužinić je u meni nešto prepoznao i mislio da mogu biti dio Hajduka, ali odbijao sam ih straha i respekta. Dobio sam poziv iz Gruda da igram za seniore, a nakon šest mjeseci pozvao me Brotnjo iz Čitluka, tadašnjeg prvaka BiH, nakon godinu dana sam otišao u Zadar, nakon još godinu i po dana u Hajduk. Bio mi je suđen, samo sam stigao zaobilaznim putem. Mislim da sam postupio dobro što nisam dolazio ranije. 

Kako je došlo do transfera u Hajduk?

Reno Sinovčić me nazvao i rekao 'Sutra idemo u Split i potpisat ćeš za Hajduk', rekao sam mu da me ne zeza, ali on mi je rekao da je u 10 ujutro zakazana press konferencija na Poljudu. Otišao sam kupiti košulju, da se barem pojavim pristojan. Nisam vjerovao dok me nije pokupio i dok autom nismo krenuli prema Splitu.

Kad sam potpisao nazvao sam oca koji je bio u smjeni u luci i rekao mu 'Ćaća potpisao sam za Hajduk', a on me opsovao i rekao da mu ne smetam dok radi. Uvjeravao sam ga, ali mi je poklopio slušalicu. Sutradan je izašlo u medijima pa me nazvao i u nevjerici pitao je li to stvarno. 

Govorim 'Ćaća pa jučer sam ti rekao.' Sad da ne psujem, rekao je da će mi j.... majku ako ga osramotim, ne igrački jer mu to nije bilo bitno, ali nije htio čuti da nekoga nisam pozdravio ili nosio torbu starijima, da sam radio neke gluposti. Rekao je da će me za uši odvest doma ako se ne ponašam kulturno. 

Kako je bilo živjeti u Splitu kao nogometaš Hajduka?

Prvi put sam se susreo s većim gradom. Stan sam našao u Kineskom zidu kod Poljuda jer mi je tako bilo najjednostavnije. U Splitu moraš zaslužiti respekt navijača. Ne ide to lako. Mislim da sam na kraju odigrao dosta korektno i imao sam dobar odnos s Torcidom, voljeli su me. 

Sjećam se da sam u zabio gol u prvoj utakmici na Poljudu protiv Zagreba ili Osijeka, pobijedili smo, debi iz snova. Sutradan sam išao u pekaru po kruh, a gospođa je rekla 'U redu je' i nije mi htjela naplatiti, rekla je 'Samo tako nastavite.' Takve stvari ti puno znače kad ih doživiš., pa pića u kojem god kafiću da se pojaviš i slično, igrači Hajduka su uvijek imali poseban tretman. 

Tko je imao privilegiju biti u Hajduku znao o čemu pričam, to je veće od svog novca na svijetu. Osjećao sam da bi ja trebao plaćati klubu da igram, a ne dobivati plaću. Hajduk je nešto se pamti, sve drugo u karijeri je bio posao i zarada. Hajduk je ogroman klub s kojim se ništa drugo ne može mjeriti. 

Sjećate li se proslava svoje dvije titule u Hajduku 2004. i 2005. godine? Prvu vam je donio Mate Brajković, igrač vašeg Zadra? 

Da. Igrali smo utakmicu na Poljudu i završili pet minuta prije nego Zadar i Dinamo na Stanovima. Prijenos je radio Edo Pezzi i svi smo ga slušali, a cijeli stadion je skandirao 'Igraj Zadre volim te'. Utakmica je završila 1:1 i na Poljudu je nastala euforija, pjevala se Kalelarga. Znali smo da ćemo osvojiti prvenstvo. 

Nedugo nakon toga odjeknula je transfer-bomba kada je u Hajduk stigao Niko Kranjčar? 

O njegovim igračkim kvalitetama ne treba pričati, on je bio klasa za sebe. Vrhunski dečko i profesionalac. Pokrenuo je veliku euforiju u Splitu. Hajduk i on su jako dobro došli jedno drugome, bilo je zadovoljstvo igrati s njim. 

Nakon dvije titule uslijedile su dvije lošije sezone, najviše se pamti debakl protiv Debrecena. Kako ga objašnjavate? 

Prije toga smo imali i Shelbourne koji smo na Poljudu dobili 3:2, pa u Irskoj odigrali jako loše i izgubili 2:0. Debrecen je isto ostao kao mrlja. Gore smo izgubili 3:0, pa je Ćiro napalio atmosferu i govorio da ćemo ih dobiti doma i 'Dajte mi Liverpool'.

Prvi gol smo primili za četrdesetak sekundi i izgubili 5:0. Jedino dobro čega se sjećam je da me Ćiro ostavio u svlačionici na poluvremenu, kad mi je to rekao mislio sam ga zagrliti i poljubiti. Ne volim se prisjećati te utakmice, boli i danas, ali tako je to u nogometu, ima i bolnih trenutaka.