Gospodin Carrillo

Villarreal je trenutno jedna od najboljih momčadi, ne samo LaLige, nego i u Europi, ali Hajduk se protiv njih ne smije samo braniti. Ako doputuju u Španjolsku na prvu utakmicu s idejom da se brane i igraju na 0-0, sigurno će izgubiti, kaže nekadašnji trener Hajduka Joan Carrillo, zadnji trener koji je vodio Hajduk u jednoj velikoj europskoj utakmici, u završnoj fazi kvalifikacija.

Bilo je to na početku sezone 2017/'18, Hajduk se pod Carrillom četvrti put za redom plasirao u fazu doigravanja za Europsku ligu. U prvom pokušaju Tudor nije uspio protiv kasnijeg finalista Dnjipra, Burićevu momčad izbacio je Slovan Liberec, Pušnikovu je nakon ruleta kaznenih udaraca izbacio Maccabi Tel Aviv, a Carrillovu moćni Everton, koju je s klupe vodio legendarni Ronald Koeman, a na terenu Wayne Rooney, Gylfi Sigurdsson, Jordan Pickford...

I to kako, Hajduk je iz prvog susreta kući donio minusom od dva gola, ali je u uzvratu golom Radoševića došao na korak do produžetaka. No razbudio ih je Sigurdsson, koji je pokušao očistiti jednu situaciju na centru, ali je lopta u visokom luku preletjela pola terena i odsjela u Stipičinoj mreži!? Hajduk je na koncu ispao, ali se nije osramotio, napali su Everton i većim dijelom uzvrata na Poljudu bili su bolja momčad, promašili su i penal...

A upravo je to recept koji je za prvi ogled s Villarrealom svom kolegi Dambrauskasu ponudio Carrillo.

- Villarreal je momčad koja voli posjed lopte i koja želi graditi igru. Oni stalno uzimaju rizik ali su ranjivi jer Alfonso Pedraza i Juan Foyth nisu toliko kvalitetni obrambeni koliko napadački igrači. Villarreal je napadačka momčad i ako im se nametneš u sredini terena to je potencijalno jako dobra pozicija. Raul Albiol je jako iskusan i kapetan momčadi ali i na njega se može igrati jedan na jedan. Drugog stopera Pau Torresa treba pritisnuti da što manje sudjeluje u igri i gradnji napada. Unai Emery voli preseliti igru na polovinu terena suparnika i ako im to Hajduk dopusti bit će jako loše. Hajduk mora dići obranu i preseliti igru na Villarrealovu polovinu terena te pokušati napasti i zabiti gol u prvoj utakmici.

To je, naravno, lakše isplanirati nego realizirati.

- Jasno da Hajduk nije imao sreće u ždrijebu. Villarreal je doista jedna od najboljih momčadi, igraju u sjajnoj formi. gledao sam ih u zadnjem kolu protiv Valladolida i stvarno su moćni. Gledao sam i Real, i Barcelonu, i Atletico, ali čini mi se da je Villarreal na početku sezone u najboljoj formi. Dobro su posloženi, od iskusnog kapetana Albiola i Pareja, preko mladih Yeremi Pina i Nicolasa Jacksona, kvalitetu imaju u Juan Foythu i Giovani Lo Celsu, imaju i ubojicu u napadu Gerarda Morena... Oni su iskusna momčad, nikad ih ne hvata nervoza, kontroliraju igru i utakmicu, strpljivi su i uvijek nekako nađu moment nesmotrenosti suparnika i zabiju gol. Jako su neugodan suparnik, ne samo za Hajduk, nego za bilo koju momčad koja im se nađe na putu. I ne treba Hajduk računati na atmosferu na Poljudu, Villarreal je momčad koja zna igrati pred rasprodanim tribinama na gostovanjima, od Vande Metropolitane do Anfielda. Njima to neće biti problem.  

Usporedba s onim Evertonom koji je njegovu momčad izbacio nameće se sama od sebe.

- Ono je bila više fizička utakmica, ova će biti više tehnička. Drugačije su momčadi, ali kad igraš s Premierligašem ili s momčadi iz LaLige onda je to praktično svejedno. To je vrh europskog nogometa.

Iako je prošlo već pet godina, Carrillo se živo sjeća svih detalja utakmice s Evertonom, a posebno uvoda u utakmicu.

- Uoči utakmice vozili smo se autobusom iz karantene prema stadionu i gledao sam kroz prozor lica naših navijača. To je bilo ludo, po izrazima njihovih lica i u njihovim očima vidjelo se da oni vjeruju u naš prolaz. Bez obzira što smo igrali s moćnim Evertonom i što smo u prvom susretu poraženi 2-0. Utakmica je bila nevjerojatna, onaj gol Sigurdssona nas je uništio, od toga udarca se nismo uspjeli oporaviti, iako smo većim dijelom bili ravnopravni, pa i bolji u nekim dijelovima susreta.

Usporedba one momčadi Hajduka i ove je također jako teška.

- Bilo je to drugo vrijeme, mi nismo mogli plaćati odštete za igrače i snalazili smo se kako smo znali i umjeli. Davali smo prilike mladim igračima, Nikoli Vlašiću, Tomi Bašiću, Franu Tudoru, Josipu Juranoviću... Hajduk je u to vrijeme bio peta najmlađa momčad u kvalifikacijama europskih natjecanja, što je bilo jako dobro za klub koji je nakon toga napravio nekoliko odličnih transfera. Sada je drugo vrijeme, Hajduk danas dovodi i plaća igrače kao što su Livaja, Krovinović, Kalinić... to je nešto posve drugo od onoga što smo mi radili – kaže Carrillo i dodaje:

- Za mnoge trenere i navijače rezultat je na prvom mjestu, pa tek onda razvoj i napredak mladih igrača i momčadi. Za mene je napredak igrača na prvom mjestu, sretan sam što su mnogi moji igrači iz tog vremena napredovali i napravili lijepe karijere i vrijedne transfere i tako pomogli klubu. Osim ovih mladih koje sam naveo, transfere su napravili i Erceg, i Stipica, i Radošević, i Nižić... Vjerujem da je to jednim dijelom i plod kvalitetnog rada u razdoblju u kojem sam radio na Poljudu.

Razdoblja provedenog u Splitu rado se sjeća i danas.

- Bilo je to jedno sjajno vrijeme i za mene i za moju obitelj. Osjećali smo se kao u svom gradu, svi su nas lijepo prihvatili, od ljudi u klubu, preko igrača do navijača. Hajduk je jedna velika obitelj i sigurno ću se u budućnosti vraćati u Split, u kojem ima jako puno prijatelja. Po prirodi posla radio sam u mnogim sredinama ali moram priznati da je privilegija raditi u takvoj sredini, među ljudima koji imaju takvu strast prema klubu. I mijenjati stvari na bolje.  

Nekih detalja se živo sjeća i danas.

- Moja prva utakmica bila čini mi se Rudeš u gostima. Splitski dio stožera rekao mi je u pripremi utakmice da je to mali klub, bez navijača, i da ne brinem za atmosferu. Kad sam izašao iz svlačionice na zagrijavanje, vidim ogromnu grupu navijača iza gola. Pitao sam ljude iz stožera zašto me nisu upozorili, da pripremim momčad... Oni su se samo nasmijali i rekli da su to naši navijači, ne Rudešovi... Iako sam osvojio prvenstvo s Videotonom, razdoblje provedeno na klupi Hajduka pamtim kao najljepše i najbolje. Posebno pamtim pobjedu u Maksimiru, Hajduk je dugo bio bez slavlja kod najvećeg rivala mii smo je s jednom mladom momčadi ostvarili. Uvjerili smo igrače da oni to mogu, a ako igrači vjeruju, sve je moguće...

Pa i prolaz Villarreala?

- Kao navijač Hajduka vjerujem 100% da je to moguće, kao trener i netko tko dobro poznaje snagu i kvalitetu Villarreala svjestan sam koliko je to teška zadaća. Ali u nogometu jedan plus jedan nisu uvijek dva, ako pronađeš slabu točku suparnika i ako je iskoristiš, sve je moguće. Villarreal je jedna od najboljih momčadi u Europi, ali ako se dobro pripremiš i ako uvjeriš igrače da oni to mogu, imaš šanse za uspjeh. Nisu bitna imena klubova i igrača, nego ono što momčad pokaže na terenu.

Hajduk se nije baš proslavio ni igrom ni rezultatom u Maksimiru.

- Gledao sam utakmicu, kao što gledam sve utakmice Hajduka i većinu utakmica u HNL-u. Prvo poluvrijeme su se dobro držali, ali u drugom je poluvremenu Hajduk napravio neke pogreške pa je kvaliteta Dinamovog veznog reda i napada došla do izražaja. I iskustvo. Dinamo ima jednog Ademija koji im već godinama svojim karakterom diže kvalitetu,da ne govorim o Oršiću, Ivanušecu... Protiv Villarreala igrači Hajduka ne bi smjeli tako griješiti.

Nakon Hajduka Carrillo je vodio Wislu Krakow, potom mađarski Fehervar, AEK Larnaca i Debrecen. Trenutno čeka novi angažman, ali odmor provodi aktivno.

- Osim utakmica LaLige pratim i utakmice iz država u kojima sam radio i kojima ima interesa za mene. Naravno da pratim i HNL, ne samo Hajduk, nego i hrvatsku ligu. Prošlog vikenda gledao sam utakmice Šibenik - Istra, Dinamo - Hajduk i Rijeka - Slaven Belupo. Volim hrvatski nogomet, atmosfera na stadionima zna biti jako dobra, ima dosta mladih talentiranih igrača, što je za mene posebno interesantno jer jako volim raditi s mladima a i pratiti njihov razvoj. Recimo, pamtim Ivanušeca i Majera još dok su igrali za Lokomotivu i vjerovao sam da će se razviti u sjajne igrače. I eto, obojica su postali reprezentativci.

Carrillo trenutno živi u Gironi i ako mu obaveze dopuste doći će i na utakmicu u Valenciju, gdje će Villarreal ugostiti Hajduk.
- Baš ovih dana imam neke obaveze u Barceloni i do zadnjeg časa neću znati hoće li mi obaveze dozvoliti da otputujem, ali ako budem u mogućnosti volio bih pogledati utakmicu mog Hajduka u živo. Ako ne, na TV ću sigurno gledati. Hajduk će u meni i mojoj obitelji uvijek imati velike navijače... - zaključio je Carrillo.