Palaversa:
Četvrta sezona – četvrti klub za nekadašnjeg mladog reprezentativca i igrača Hajduka Antu Palaversu. Tehnički gledano peti, ali onih šest mjeseci koliko ga je nakon transfera Manchester City ostavio na Poljudu ne računamo. Oostende, Getafe, Kortrijk i sada Troyes. Svaka nova sezona novi klub, novi izazov, novo dokazivanje... A malo je nedostajalo da se u ovom prijelaznom roku Ante vrati na Poljud, na posudbu u svoj Hajduk, da pojača vezni red i zaigra u paru s Filipom Krovinovićem. Dvije od tri strane bile su za tu opciju, treća koju se najviše pitalo – nije.
- Hajduk je pokazao interes, željeli su me dovesti i to je uvijek lijepo čuti. Za mene kao dijete iz Splita, koje je prošlo sve selekcije na Poljudu, to je bila jako lijepa vijest i dobra opcija. Tko ne bi želio igrati za svoj klub... Ali ni Hajduk ni mene nije se puno pitalo. City je odlučivao, i čim su se pojavile opcije posudbi u klubove iz Liga petice, a bilo ih je nekoliko, bilo je jasno što će oni izabrati. Imaju i oni ograničenja koliko igrača mogu posuditi van Engleske i zato su i tražili klub s kojim imaju partnerske odnose, u kojoj ću se nastaviti razvijati. Zato su me poslali u Troyes, odakle me mogu povući – kazao nam je Palaversa, koji se tek priključio treninzima svog novog kluba nakon ozljede gležnja u utakmici protiv Mechelena koju je liječio u Manchesteru. Trebat će mu još neko vrijeme do debija.
Palaversa kao da ide stopama Marija Pašalića, koga je Chelsea također slao na posudbe, da bi ga na koncu prodao Atalanti.
- Čitao sam Pašalićeve izjave, kako mu je bilo teško i komplicirano iz sezone u sezonu mijenjati klub, ligu, državu, trenere, suigrače, jezik... i stvarno to nije lako. Ja sam iz Hajduka otišao kao dijete, nisam bio razvijen ni kao osoba ni kao igrač da bih davao nešto više, ali sada, nakon tri godine inozemstva mogu reći da sam i bolji, i iskusniji, i da me sve to skupa očvrsnulo. Mislim da sam napredovao i da će i Troyes biti sredina u kojoj ću imati priliku napraviti još jedan korak naprijed u jako ozbiljnoj ligi i doći korak bliže do cilja – vjeruje Palaversa, a na pitanje koji je to cilj, spremno odgovara:
- Najviši, postati igrač svjetske klase. Ne tajim da mi je cilj jednoga dana zaigrati za Manchester City i vjerujem da će mi se taj cilj ostvariti. Oni i dalje računaju na mene i dalje je sve na meni, Moram igrati i napredovati da bih ih uvjerio da sam ja taj. Naravno, ne danas ili sutra, ali za dvije ili tri godine da.
Stalne promjene iziskuju veliku žrtvu, ali mladi veznjak je spreman.
- Promjena sredine, kulture, jezika, prehrane, rutine života... sve je to samo po sebi komplicirano, a pogotovo kad vam je sve to u drugom planu jer ipak morate najviše razmišljati o treningu i utakmicama. Nije lako, ali navikneš se, pogotovo ako je netko uz tebe da ti malo olakša, a meni dođu u posjetu otac, brat, sestra, cura, rođak... Oni vole pogledati utakmice a meni je draže da je netko uz mene...
Kad smo napisali da City i dalje računa na njega i da ga prati, nismo to napisali slučajno.
- Svaki igrač na posudbi ima nogometnog trenera koji ga prati i kondicijskog trenera koji vodi računa o segmentu tjelesne pripreme. Nakon svake utakmice analiziramo sve do u najsitnije detalje, što je bilo dobro, što nije, na što treba obratiti pozornost, na kojim segmentima tjelesne pripreme trebam raditi... Ništa se ne prepušta slučaju. Tako je bilo i u Belgiji, i u Španjolskoj, tako će biti i sada u Francuskoj. Sigurno da mi to ulijeva dodatno samopouzdanje i da zbog toga i vjerujem da sam na dobrom putu. Nisam prepušten sebi, City vodi računa o svemu.
Odmah po dolasku u Francusku popričao je i s trenerom i ljudima u klubu.
- Rekli su mi da klub ima visoke ambicije, prije par godina su ušli u elitno društvo i sada žele korak naprijed, žele se plasirati u gornji dio ljestvice, to im je cilj sezone. Liga je fizički dosta zahtjevna, ima dosta mladih igrača, definitivno je jača nego belgijska i odlična je odskočna daska za igrača poput mene koji želi napredovati. Rekli su mi da su me pratili i željeli da dođem i da je sada sve na meni. Dobit ću minutažu koju zaslužim na treninzima. A to je sve što tražim, priliku da se dokažem i minutažu koju zaslužim. Nikad mi ništa nije bilo poklonjeno, sve što sam napravio, napravio sam sam i zaslužio na treninzima.
Danas, s odmakom od tri godine kaže da je puno napredovao.
- U Hajduku sam bio samo talentirani mladi igrač koga je trebalo istrpjeti i gledati na njega kao na ulog a budućnost, kao na projekt na duge staze. Ali pojavio se veliki klub, uzeo me i nakon toga sam krenuo na posudbe gdje sam stjecao iskustva. Mislim da sam dosta napredovao, očvrsnuo, i s razlogom sam tu gdje jesam. S 19 sam bio talent, a taj talent je trebalo radom pretvoriti u kvalitetu. Put nije bio lagan, ali ako imate želju i motiv, nećete pasti i odustati. Kako se ono kaže, nije važno koliko puta posrneš i padneš, nego da se nakon toga svaki put digneš i nastaviš dalje...
Utakmice Hajduka i Manchester Cityja gleda redovito.
- Naravno, kad god sam u prilici pogledam utakmicu. Drago mi je da je Hajduk lani osvojio Kup i da je najavio da će se i u ovoj sezoni boriti za trofeje. Zadnjih par godina to nije bilo dobro, ali sada imaju jako iskusne i kvalitetne igrače koji to mogu. Često o tome pričam s bivšim suigračima koji igraju u raznim klubovima, Vuškovićem, Radićem, Krekovićem, Teklićem..., a čujemo se i inače, čestitamo jedni drugima na dobrim igrama, pobjedama, golovima... Što se tiče Cityja, ne treba ni govoriti o kakvoj je momčadi riječ, sviđa mi se što se tamo događa. Teško je reći hoće li ove godine uzeti Premiership i Ligu prvaka jer ima puno momčadi koje to mogu, ali ja se nadam da hoće.