Siguran kao Sigur – priča o gladi za uspjehom i nevjerojatnom putu do njega.

Posljednje četiri utakmice prošao je put od onog pitanja prije Varaždina 'tko je sad ovaj?' do toga da se raspravlja za koju bi reprezentaciju trebao igrati. Priča mladog kanadskog Hrvata, nadaju se mnogi, tek je početak. Posebno je inspirativan put od amaterskog malonogometaša do prvotimca Hajduka koji je prošao u nešto manje od godinu i pol dana, a priča ide ovako…

Dan je nakon povijesnog prolaska u finale Lige prvaka mladih Hajdukovih juniora. Na Poljudu se sprema sve za utakmicu 30. kola između Hajduka i Varaždina.

I dok se tražio najbolji način kako u Ženevi ispratiti i onu utakmicu koja će se igrati na Poljudu dolazi poruka sa slikom sastava i zaokruženim jednim imenom uz popratno pitanje 'tko je sad ovaj?'. Taj zaokruženi je igrač s brojem 43, 19-godišnji Niko Sigur za kojeg još u tom trenutku ne zna šira javnost, a ubrzo će ga upoznati.

Igrom slučaja ili silom prilika, kako tko uzme, odvila se zanimljiva situacija, baš u vrijeme završnice na kojoj još uvijek po godinama junior, Sigur nije mogao zbog pravila Uefe zaigrati. Naime, pravilo kaže da igrač njegovih godina, izlazni junior, mora provesti dvije godine u klubu kako bi nastupio za juniorsku selekciju u Europi. Splet okolnosti u prvoj momčadi nagnao je čelnike da reagiraju i plate naknadu za razvoj (30.000 eura) Vancouveru nakon što se znalo da Dino Mikanović i Gergo Lovrencsics ne mogu igrati zbog ozljeda za utakmicu s Varaždinom, a isto tako se znalo da u juniorima ima veznjak koji dobro pokriva i poziciju desnog beka.

Zanimljiv je to bio tjedan za Sigura koji je tad potpisao prvi ugovor s Hajdukom do 2025., odradio prvi trening s prvom momčadi i upisao debi. U tom tjednu iako nije mogao biti u Ženevi s momčadi kojoj je bio jedna od ključnih figura u prvenstvenim susretima, dobio je drugu, dugoročno gledano i veću priliku koju je spremno iskoristio. Hajduk je protiv Varaždina slavio 2:0 s prekrasnim golovima Benrahoua i Sahitija, ali svima je za oko zapeo kanadski Hrvat čija je mirnoća i neprelaznost u debiju imponirala.

Nastavio je oduševljavati i protiv Gorice, pa još više protiv Dinama i još više Lokomotive. Upisao je od debija ukupno četiri nastupa zaredom, a u tim utakmicama Hajduk nije primio gol pa ono pitanje 'tko je Sigur i kako je došao do prve momčadi Hajduka?' zaslužuje i detaljan odgovor.

Priča je to o gladi za uspjehom i karakteru s kakvom smo se već susreli nešto ranije upoznavajući vršnjaka s istog kontinenta Rokasa Pukštasa, ili možda još bliže onoj Josipa Juranovića.

Andro Fistonić je u prvom mjesecu prošle godine preuzimao funkciju sportskog direktora Radomlja u okviru partnerske suradnje s Hajdukom. Dotad je Fistonić prošao put od pomoćnika voditelja Hajdukove Akademije do pomoćnika sportskog direktora i s tim iskustvom imao je za cilj pomoći slovenskom klubu u razvoju sportske politike. Osim što je fokus bio na prvu momčad koja se borila za ostanak u tom trenutku, cilj je bio i zadržati juniore u prvoj ligi jer se njihova liga reformirala na kraju sezone pa su se tražila i pojačanja za njih.

U to vrijeme Sigur je igrao ulični nogomet pet na pet u Kanadi, dok je posljednji dodir s ozbiljnijim nogometom imao posljednji put s 13 godina kad je bio u akademiji Vancouver Whitecapsa. Na malonogometnim terenima ga je primijetio Fistonićev cimer s koledža kanadski Hrvat Tomislav Zadro. Već u to vrijeme Sigur je odustao od profesionalnog nogometa i pohađao je koledž gdje je igrao amaterski, a bio je i poznato lice hrvatske zajednice u Kanadi koja se okupljala na malonogometnim terenima. Ono što je Zadro vidio podijelio je i s Fistonićem te mu ponudio da ga pošalje u Europu na probu. Sigur već u tom trenutku je u godištu izlaznih juniora, a na igrače u tim godinama rijetko tko se spreman sigurno okladiti. Priliku za probu u Radomlju su mu bili spremni ponuditi, ali uz uvjet da avionsku kartu do Slovenije i smještaj plati sam.

Nije mu to bio problem i u par dana od tog razgovora pojavio se u Radomlju gdje je odmah proslijeđen u juniore. Nedugo od dolaska pao je zaključak da bi trebao i ostati, a ubrzo je izvadio i hrvatsku putovnicu da bi si olakšao igranje jer u toj ligi nije momčad smjela imati više od jednog igrača van EU.

S juniorima Radomlja osigurao je ostanak u ligi, a trenirao je i s prvom momčadi. Ono što je vidio, Fistoniću je bilo dovoljno da predloži čelnicima Radomlja da mu ponude profesionalni ugovor. Tog ljeta je istekla suradnja Fistonića i slovenskog kluba, a nije došlo ni do dogovora Slovenaca sa Sigurom.

Imao je u tom trenutku tri opcije. Prve su se nudile u dva hrvatska kluba koja se natječu u nižim ligama, a jedna je bila i mogućnost da se priključi juniorima Hajduka. 

Fistonić se sjetio kome bi mogao predložiti da proba s njim. Uvjerio se više puta još dok je bio u Hajduku kako Marijan Budimir sa svojim stožerom otključava potencijale kod igrača koji su prolazili rad s njima. Stoga mu je ispričao priču o mladom kanadskom Hrvatu i predložio da probaju sa Sigurom, a Budimir je uz zeleno svjetlo sportskog vodstva kluba odgovorio da im se priključi na treningu.

Odvijalo se to koji dan prije nego će juniori na pripreme u Kiseljak, a Sigur je još trebao donijeti odluku što napraviti. Donio ju je u onoliko koliko mu je trebalo da pronađe najbrži način za dolazak od Radomlja do Splita. Stigao je na trening uoči odlaska na pripreme, nakon kojeg nije bilo dvojbe da ide i u Kiseljak s juniorima, a onda i da ostaje u Hajduku.

Važno je napomenuti, kako bi još jednom istaknuli vjeru u sebe ovog mladića, činjenicu da je Sigur prije dolaska u Europu pohađao koledž koji je bio spreman napustiti i sam sebe financirati. Bio je spreman za dolazak na drugi kontinent bez obzira na to što nije znao što ga čeka. Odlučio je probati u onome što je sigurno kao dijete još u Whitecapsima sanjao da bi mogao ostvariti. Zgrabio je minimalnu priliku, a zapravo stvorio i isprovocirao trenutni uspjeh svojim trudom i radom.

Spreman je bio iskoristiti šansu koju je dobio u Hajduku i dovesti se u situaciju da mu se ponudi ugovor, a čelnike uvjeriti da se isplati dati 30 tisuća eura Vancouver Whitecapsima za naknadu za razvoj koju je trebalo isplatiti prije potpisa ugovora. Kod pregovora oko ugovora zanimala ga je samo jedna stvar, a to nisu bile financije, nego daljnji razvoj. Samo nova prilika u kojoj može pokazati što zna, a mnogi u Hajduku su to već znali i upoznali širu javnost time.

Došao je u juniore Hajduka kao veznjak, a stožer je brzo uvidio njegovu polivalentnost te moć adaptacije i brzog učenja uz iznimne radne navike. Uočili su i da se dobro snalazi na poziciji desnog beka i duel igri čime je zadivio i navijače u svim utakmicama od debija do danas. Ta nogometna inteligencija koju posjeduje zapravo je i ključ brze adaptacije koju je prošao u ovo kratko vrijeme. Sposobnost je to s kojom gotovo uvijek ima dobro rješenje i pozicioniranje na terenu. Čitanje igre jedan je od njegovih glavnih aduta koji su došli do izražaja u njegove četiri seniorske utakmice, a većini za oko zapelo je to u dvobojima s Dinamom i Lokomotivom. U posljednjoj utakmici pokazao je i kako sigurnije ulazi u ofenzivne situacije tijekom izgradnje napada, a imao je i opasan pokušaj udarcem iz daljine kad je uzdrmao gredu.

U kratko vrijeme mladići iz Hajdukove Akademije dobili su prvo u Pukštasu, a sad i u Siguru primjer karaktera, odricanja, truda i učenja kojim se dolazi do onog što svi oni priželjkuju.

Edit:

Ma kako zavrsila karijera malog, ovo je vec sada filmska prica...

Info s hajdukovog tit toka, objava " jeste li spremni, vrime je " 

Španjolci su rušili dijelove tribina iza gola, gradili hotel i trgovački centar ako se ne varam.

Najtragičnije je šta ni potpuno novi stadion ne bi bia nešto isplativiji, sve je to otišlo u 3 pm šta se cijena tiče

Iša san baš bacit oko:

Novi Steauin stadion od 31 000 kapaciteta je 2021. izaša 95 mil. 

https://en.wikipedia.org/wiki/Stadionul_Steaua_%282021%29 

Onaj u Bratislavi od 20 i nešto sitno iljada di je repstacja igrala prije godinu-dvi je košta 98,5 mil 2018.

https://en.wikipedia.org/wiki/Teheln%C3%A9_pole 

Panathinaikos počinje radit novi od 40 000 (doduše sa manjom dvoranom u kompleksu) i barataju sa cifrom od 120 000 milijuna

To i činjenica da ga je sufinancirala korumpirana vlada - s obzirom da su naši jednaka govna, ako ne i gora, s ovim faktorom možemo računati. 😀