Najjači su oni koji tvrde da su "naši", svoj klub zovu "prčijom" samo zato jer se ne slažu s načinom upravljanja, svakoga tko nije u njemu trenerčinom i igračinom, a kad se vrati ili dođe propuhom, panjinom, željnim da izmuze zadnju lipu. Ismijava se dolazak nekoga i tvrdi da nema 1 posto šanse da dođe, a kad dođe postaje "perač" . Lukšu kad je odlazio zvao "gospodinom gosparom", a kad se vratio postao je blefer.
Da su ti ljudi dali bar 1 eur za klub, možda bi i mogli nešto reć. Nikad nisu ništa dali, kupili pretplatu, kartu, dres nekog igrača(jasno jer su svi do jednog panjevi dok god igraju za "prčiju"), e ali zato čim se uvela odluka da samo članovi mogu uzet kartu, isti tren su došli uzet kartu i "prokazivat".
Prognoziraju sve najgore, udaraju glavom o zid i traže izlika zašto je "njihov" klub nekoga pobijedio, kupove zovu namještenima, a na svaki penal za nas skaču gore nego naš protivnik tu utakmicu. Kolektivno bi se ugušili kad bi se uspjeli ugurat u europu i dignit kantu. Umjesto da ponude konstruktivan prijedlog za rad kluba, sve bi spalili i svakoga izbacili, po njima ne postoji ništa dobro tu.
"Najveći prijatelji" Hajduka
UPRAVA I NO ODLAZI // Ne volim bicikle i kružne tokove.
