https://dalmatinskiportal.hr/sport/rastu-izgledi-da-ce-ukrajinac-zavrsiti-u-hajduku/192513

Ekskluzivni intervju s Rokasom Pukštasom: Od Hajduka sam tražio samo stan i hranu, živio sam u trokrevetnoj sobi...


Rokas Pukštas velika je faca Hajduka, ne možemo reći da je kao Marko Livaja, ali mladi Amerikanac litavskih korijena čudo je od nogometaša i prava sreća za "bijele" da su otkrili takvog dragulja. Njegov učinak je golem i momčad "bijelih" koja puca na šampionsku titulu, bez njega je nezamisliva.

Usporedili bismo ga s grumenom zlata, u Americi je bila prva Zlatna groznica (Gold rush) i mnogi su avanturisti na pojavu zlata u rudnicima i rijekama pohrlili da nađu svoj komad sreće.

Hajduku je bio dovoljan jedan poziv, kako priča kaže, uradio je to Andro Fistonić, koji je živio u Americi i bio kasnije u Hajduku, a imao je svoje suradnike u Ivanu Kepčiji, koji je također radio u Americi i bio sportski direktor "bijelih", te Mati Radiću u Poljudu.

Osjetili su da se u Oklahomi (rodio se u Stillwateru) i kasnije Kansasu gdje je pohađao školu, rodio, stvorio dječak čije nogometne vještine i sposobnosti nadmašuju uobičajene lokalne američke okvire, pa što ne bi probao u Hajduku?!

Roditelji su mu Europljani, iz Litve, osjetili su da bi tata Mindaugas (svaka sličnost s Nikoličiusom slučajna je) dopustio da se okuša i na tlu Starog kontinenta. Mindaugas, Pukštas senior, bio je atletičar, maratonac i pod zastavom Litve sudionik Olimpijskih igara u Ateni 2004., prije nego što je obitelj doselio u Oklahomu. Supruga Živile, Rokasova majka isto je atletičarka, radi kao trenerica za skokove u Oklahomi, a Rokas ima i sestru Gabije). Znao je tata tko je i što je Hajduk. Ako mali Rokas nije znao, tata ga je ohrabrio, ajde, sine, zašto ne... Kao što i sve ostale klubove prati... Rokas je bio u Akademiji Barcelone u Arizoni, njihovu američkom kampu gdje je trenirao neko vrijeme, ali je bio slobodan za avanturu u Hrvatskoj.


NEOBIČNA POJAVA

Priča je više-manje poznata, osim što Rokas nije baš svakodnevna pojava u medijima. Rekli bismo da baš pod stare dane uživamo privilegiju što smo sjeli s tim ozbiljnim i šutljivim mladićem, "dečkom koji obećaje", kako titulu prvaka, tako i milijune odštete. Na transfermarktu vrijedi već šest milijuna eura. Baš je Rokas s onoga svijeta, totalno drukčiji od drugih. Dopustio nam je da izvlačimo riječi iz njega, on naime, više voli staviti kapuljaču na glavu i marljivo raditi, trčati, nego što bi sad nadugo i naširoko pričao o sebi. I dok smo pričali, nabio je kapuljaču na glavu. Kao da ga štiti od pretjerana eksponiranja.

Pa ipak, kišovit ambijent Umaga i štobisereklo pasje vrijeme tog kišovitog popodneva, bili su idealni da ga napokon privolimo da popričamo. Da ga malo bolje upoznamo i mi publika. Tu i tamo možda je i dao poneku izjavu, ali detaljniji razgovor baš i ne pamtimo.

Sjeli smo, vaš reporter naručio je ‘kokakolu‘, a mladi Rokas... Možete i zamislit, zeleni čaj bez šećera. I taj ga detalj oslikava više nego tko zna što izrečeno. Sve je programirano, usmjereno na uspjeh, prehrana, život...

Otkud, dakle, vi u Hajduku, kako je to bilo?

- Dobio sam poziv od gospodina Fistonića, konzultirao se s tatom i krenuo na put. Došao sam. I eto me već tri i pol godine.

Bili ste u Akademiji Barcelone u Arizoni, koja je razlika u radu s Hajdukovom Akademijom?

- U tom kampu Barcelone bilo je više fakultativno, rekao bih, povremeni treninzi. Jedna utakmica, jedan tjedan, ali ne može se to usporediti. Hajdukova Akademija sasvim je ozbiljna i na visokoj razini.

Došli ste u nepoznato, sami i kako ste se osjećali? Navodno ste sami iznajmili stan...

- Dobio sam ja hranu i stan od kluba i to mi je bilo dovoljno, sve što sam tražio. To me sasvim zadovoljilo. Dalje od kluba ništa me posebno nije zanimalo.

Zanima li vas danas?

- Pa ne baš...

Prekinuli smo vas...

- Dakle, neko vrijeme sam živio u trokrevetnoj sobi na stadionu, sa mnom je bio jedan Filip, ne, ne znam mu prezime, Braškić ili tako nešto i još jedan momak. Ne, nisam dalje s njima u kontaktu. Dobio sam i ugovor da ostanem i to je bilo to.

Na probi ste zadovoljili trenera Mislava Karoglana, on vas je ostavio?

- Da, gospodin Mislav je svakako jedan od najzaslužnijih ljudi u mojoj karijeri. On me ostavio i dalje sa mnom radio, razgovarao, pa vratio s posudbe u Solinu. Uočava moje pogreške i što moram najviše raditi. Ja ga slušam.

ULAZAK U ZAVRŠNICU

Na čemu morate raditi?

- Moram popraviti ulazak u završnicu i trka uvijek može biti bolja. Obavezna igra. Da nema praznog hoda. Rekao bih taktičko postavljanje i finiširanje akcija. Bolji udarac da imam.

Veliki ste radnik, svi to govore, jesu li i vaši suigrači u američkoj reprezentaciji svi na isti kalup?

- Pa ne znam što bih vam na to odgovorio. Ja sam ja, a o drugima ne mogu govoriti. Radim svoje, a teško mi je pričati o ostalima.

Igrate za mladu selekciju SAD, a jeste li odlučili već i za seniore za koga ćete?

- Nemam dileme. Igram za SAD.

Porijeklom ste iz Litve, jesu li vas i oni zvali?

- Jesu, kad sam imao 17 godina, ali sam ih odbio. Ja se osjećam kao Amerikanac i tu nemam nikakve dvojbe.

A da vas zove Hrvatska?

- A ne, ne... Nije to opcija. Amerika je moja država i odluka. Moj izbor.

Hajduk vas sad nije puštao na okupljanje mlade selekcije SAD, već dvaput su vas zaustavili?

- To je klupsko pravo. Razgovarao sam sa sportskim direktorom i on je tako objasnio. Ja poštujem odluku i potrebe kluba. I onda sam i ja mojima u Americi rekao da su nam u ovom trenutku klupski ciljevi najvažniji. I da nam je bitno što bolje pripremiti se za nastavak sezone. Shvatili su to i u stožeru mlade reprezentacije SAD.

Sportski direktor Hajduka je Litavac Nikoličius, kako razgovarate?

- Kako kad. Engleski.

A znaš litavski, svoj materinji jezik?

- Znam, učili su me roditelji. Da, mogu sa sportskim direktorom i na litavski...

Tako da vas nitko ne razumije što pričate?!

- Da, da – nasmijao se. - Ali, nema tajni.

ŠPREHENZI HRVATSKI?

Znate li hrvatski?

- Dobro ga razumijem, sve što mi suigrači kažu pohvatam, ali ga ne mogu govoriti.

I vaš otac je Mindaugas. Kao Nikoličius. A na koga ste vi Rokas?

- Ni na koga. To je često ime u Litvi.

Igrali ste na svim takoreći pozicijama, u veznom redu, u ofenzivi, na krilu, gdje se najbolje osjećate?

- Kao "šestica", mogu dosta toga pokriti na terenu, a trebam i mogu stizati i u napad.

Zabili ste i neke važne golove, Dinamu u Maksimiru, posebno ste dobri i u skoku, kako to?

- Ne znam kako, ali od malena uvijek sam lako zabijao glavom. Valjda imam takav tajming. Dobru procjenu.

Nije li dobar skok posljedica možda košarke ako ste je trenirali?

- Ma ne, samo me oduvijek soccer zanimao. Nijedan drugi sport. Da, u Oklahomi ima i košarka – kaže Rokas.

Oklahoma City Thunder – dodajemo.

- Bio sam jednom na košarci, ali nije to moj sport i lagao bih da me zanima bilo što osim soccera.

Otkud ljubav prema nogometu?

- Tata je uvijek navlačio na soccer, on ga obožava, zna sve klubove po Europi. I voli dolaziti na utakmice. Da, on se zaleti i u Split na utakmicu, meni u posjetu, makar na jedan dan. To mu nije problem doći iz Amerike. Tako je bio i u Argentini, na Svjetskom prvenstvu mladih selekcija da me gleda.

S kim ste inače u Splitu?

- Sam sam. Nije mi to problem.

Imate djevojku?

- Nije ona sa mnom u Splitu.

Nedavno su bili svi, cijela obitelj kad ste produžili ugovor s Hajdukom?

- Tako se baš poklopilo da su došli meni u posjetu. I produžio sam ugovor. Lijepa slika. Mama je prvi put bila u Splitu, a rekoh, tata se znao i ranije zaletjeti na dan-dva iz Amerike i natrag, to je njemu čas posla.

NAJBOLJI PRIJATELJ

S kim se najviše družite?

- Niko Sigur je moj najbolji prijatelj.

Pa da, Kanađanin, imate mnogo toga zajedničkoga.

- Tako je. Najbolje se razumijemo.

Što vam je najdraže u Splitu, gdje idete, izlazite u slobodno vrijeme.

- Volim Split, a najdraže mi je sjesti na bicikl i voziti se. Po Marjanu, da, ali i posvuda. Bicikl obožavam.

Zaustavljaju li vas navijači, traže autogram?

- O da, ako me prepoznaju. Ja nabijem kapuljaču na glavu i tako vozim bicikl. Tako imam svoj mir. Samo pedaliram i prođem.

Gdje se vidite nakon Hajduka? I koliko ćemo vas još gledati u bijelom dresu?

- Pa ne znam, ne razmišljam još o tome precizno. Vidjet ćemo. Prvi cilj je da osvojimo titulu prvaka. Znam da je to vrlo važno i svi smo fokusirani na to.

Za koji klub osim Hajduka navijate?

- Nemam posebnih preferencija.

A zemlja, gdje biste voljeli igrati? Lige petice?

- Pa ni to nemam određeno.

Barem nam otkrijte za koga u Americi navijate, ako nije košarka, bejzbol, američki nogomet.

- Eto mogu reći da mi je drag Sporting Kansas City. Tamo sam živio neko vrijeme, pa su mi oni dragi...

Bilo je puno Splićana u Americi, uspješnih košarkaša, a vaš tata sigurno zna za Blanku Vlašić, visašicu...

- Nešto sam čuo, ali ne bih puno znao o tome.

Dobro, što da poručimo za kraj?

- Da ćemo nastojati ispuniti želje navijača! - Rokas je usmjeren sav na jedan cilj. Baš je kao pravi sportaš, olimpijac. Citius, altius, fortius. Brže, više, jače!

Ovo zaslužuje da napišem nešto nakon dugo vremena.

Momenat koji se ne može opisat riječima, neće odma pomoć na terenu ali simbolika je ogromna i osobno sam uvjeren da će samo njegovo prisustvo u klubu povuć i ostale. Ne bi se on vraća da klub nema velike ambicije, nije ovo samo dolazak da bi se spremia za euro i malo osunčao.

Uživajmo u ovome, ali ne predugo jer brzo krećemo u krvavi rat od 17 činova, a taj će rat morat iznit oni koji su sad spremni za igrat.

Još jedna bitna informacija, danas igramo od 11:30 a ne od 14:00 kako je prvotno najavljeno.

Eh kako lipo jutro...

Ne radi se,pijuckam kavicu pa do Umaga pogledat nase

Snig jucer pada ovdje nakon neznam koliko,potpisao Perija,kupila cura fifu za ps5..kakav dan

Velik si Hajduce

Ouhoho jesam se ubio jucer 🤣

Trebat ce mi ukrajinac da dodjem sebi.

Jel Perijin dolazak znaci da smo prominili model

bija bi red da to jave bar nama dionicarima