Nostradamaud je napisao/la:
Evo i moj dojam, da barem malo olaksam dušu iako ce to biti kratkog vijeka i govorim sebi po 10 000 put da sam lud sta se toliko dajem u sve ovo
Meni bode oko cinjenica da masu 1.poluvrimena i na poljudu nisi otisa na odmor s vodstvom, znaci upitna je zelja, upitno je izac nabrijan i navalit odma od starta, pocinje se lagano, sta šampionskim momčadima Hajduka nikad nije bilo u dnk
Neki od nas broje akumulirane žute kartone, provode veceri umisto uz obitelj na ovom forumu, budimo se i liježemo s Hajdukom, čitamo sve clanke, uclanjujemo se, idemo na sve utakmice, uzivali smo u Božićnim blagdanima s mislima na Hajduka i kako smo jesenski prvaci, jako poletili pa i naslađivali se nakon poraza u nasim glavama glavnog konkurenta 0-3 od dojucerasnjeg sestrinskog kluba
Provodili smo hebeno lito na Tottenhamovom forumu, gledali i prijateljske utakmice Tottenhama, objave zena, pratili u koju skolu ce dica,...
Dao sam se cili u ovo i potpuno u ovo i osjecam se glup, glup što zelim virovat u nesto sta mi i glava govori da nije tako
A znate li sta je to, to cak nisu ni izgubljeni bodovi nego za mene cinjenica da dosta igraca ne živi za to ni blizu kao što mi zivimo, njima je ova sezona tu, druga sezona tamo
Mozda je i razlog sta nemamo dovoljno nase dice u ekipi, ne mislim zbog kvalitete nogometa ni da je to rjesenje i meni je to jako izlizano i pokazalo se i kroz blizu proslost da nije rjesenje. Mislim mentalno, mislim da vidimo jednog Ljubičića kako place nakon falivene sanse, mislim na to da meni razum govori ono sta osjecaji zbog prevelike ljubavi zamaskiraju
Vecina ovih igraca nema tu zelju i ne zivi za te utakmice kao mi, a mi ne igramo i nas se nista ne pita, ne igra tu ulogu ni domaci teren jer nam je svaki hnl teren domaci, a imamo i 3 poraza doma
Kako nakon ovog bit optimist? Pa nikako, nisam ni ja
Ali me jednako tako živcira sta vec dugo svaki kix je smak svita, a nakon par pobjeda smo sigurno prvaci
Uzasno me zivcira ta nestabilnost, ali to smo mi, nismo nauceni na uspjehe i imamo i mi igraci i navijaci sindrom malog kluba, a u nasim glavama Hajduk je najveci moguci klub
Aha, nema dovoljno naše dice. A glavna karakteristika po kojoj se selektiralo igrače je da bude iz našeg podneblja ili prebjezi iz rivala(koji su se još pokazali najboljima) naš problem je poznat samo šta ga niko ne detektira. Nakrcali smo se igračima čija imena "pizaju" na papiru a ne znamo šta bi tili igrat. Za igru na kontre nemamo igrače, za full ofanzivu nemamo igrače, za neku obrambenu postavku imamo al to ne nosi dovoljan broj bodova za bit prvakom. Loša selekcija, loš izbor trenera, ukratko loše povučeni potezi bilo sportskog direktora bilo predsjednika. Bilo bi bolje da smo uložili pare u analitičara nego šta smo ovu ekipu sklepali navrat nanos jer jednostavno ne klapaju skupa