ovo se širi facebookom, nekome je puka film:
Lukša nikad nije ostvario sinergiju s Nadzornim odborom, a već u siječnju ove godine znao je da mu rade o glavi. A zašto su mu radili o glavi? Zato što su na članove Nadzornog odbora permanentan i nesnošljiv pritisak radili predstavnici vlasnika kluba odnosno čelništvo udruge Naš Hajduk. Ukratko, njihov argument je bio "bolje je da smo treći i stabilni, nego prvi s kapitalcima od igrača koji imaju milijunske plaće". Taj njihov argument imao je uporište u samo jednoj logici. Nisu htjeli ikakav sportski i financijski rizik koji bi u slučaju neuspjeha problematizirao upravljački projekt kluba. Argument udruge Naš Hajduk imao je smisla prije desetak godina kad je priča o narodnom Hajduku bila u povojima, kad je klubu prijetio stečaj i kad je klub bio u raljama političkih i menadžerskih sinekura. No, danas taj argument nema smisla. Danas je klub posložen, financijski održiv, očišćen i priznaje se samo trofej. Ako bismo koristili logiku Našeg Hajduka onda uopće ne treba trošiti nikakav novac već Hajduk među prvih 11 može izvesti pionire, kadete i juniore i biti stabilno na 8. ili 9. mjestu HNL-a pa ćemo gledati nekoliko tisuća umno ograničenih fanatika koji će pušiti svoje jointe, piti svoje pive i paliti svoje bengalke pjevajući o dišpetu i "ne moš ti to razumit" filozofiji. Dakle, sumanuta kolličina patetike i romantičarskog pogleda na nogomet smijenila je najuspješnijeg predsjednika Hajduka možda čak u posljednjih 50 godina, a samo zato da bi ljudi okupljeni u sekti mogli kazati "rezultat je trend, a ideal vječan". Zahvaljujući njima dobili smo obezglavljen klub na svim razinama, novi kolaps u svlačionici i naprasnu smjenu Lukše uz tezu kako imaju spremnog kandidata u liku i djelu Josipa Pavića. O njihovom amaterizmu i diletantizmu dovoljno govori podatak da prije nego li su vrbovali čovjeka nisu pročitali Kodeks koji strogo isključuje čovjeka na funkciji predsjednika kluba koji je politički aktivan, koji nikad nije radio u realnom sektoru i koji nema menadžersko iskustvo. Sad imamo situaciju da su potpuni amateri klub doveli u pat poziciju i navodno od ljeta "kreću ispočetka". To je točno dvadeseti put u u novom mileniju da Hajduk kreće ispočetka. Partikularni interes udruge Naš Hajduk potrošio je Lukšu Jakobušića i pokušava pritom uvjeriti cjelokupnu javnost da razni doktori znanosti, menadžeri i tehnokrati koji vode kompleksne sutave mogu voditi klub kao i svoje firme. Ne, ne i ne. U ovoj državi na prste jedne ruke mogu se izbrojati ljudi koji su u stanju voditi klub. Pogotovo klub poput Hajduka koji je u Splitu i Dalmaciji izjednačen s religijom. Pun pritiska, luđaštva i dinamičke snage. No, najspornije u cijeloj priči jest to da u medijskom kružoku nitko, ali baš nitko nije postavio jedno legitimno pitanje koje je trebalo glasiti ovako: "Zašto se Naš Hajduk miješa u sportsku politiku kluba?". Naime, model demokratskog i narodnog Hajduka po meni trebaju podržavati svi normalni ljudi. No, ipak ovdje sada imamo šizofrenu situaciju gdje je očito da se dio navijača usudio kreirati politiku kluba premda je njihova statutarna uloga samo i isključivo otkupljivati dionice odnosno stjecati vlasništvo nad klubom i provoditi demokratske izbore. Nadzorni odbor pokazao se kao lutka na koncu koja nije smogla hrabrosti kazati predstavnicima Našeg Hajduka: "Ako smatrate da Lukšu treba smijeniti onda organizirajte tiskovnu konferenciju i to recite javno". Navodno je odnos Lukše i Nadzornog odbora baš definitivno pukao kad je Lukša doveo Uremovića. Naš Hajduk stiskao je Nadzorni odbor da to stopira tvrdeći da je to veliki izdatak za Hajduk. Kasnije su mu, eto, zamjerali Kleinheslera i Brekala, kao da loše igraju, a ja pitam njih koji to predsjednik na svijetu ne bi potpisao takva dva igrača u datom trenutku? Sada se Lukši zamjeraju Leko i Karoglan iako su doslovno sve Lukšine odluke koje se tiču sportskog dijela naišle na plodno tlo i doslovno su slijedile uvriježeni narativ navijača i struke. Ne zaboravimo da će tijekom ili iza ljeta doći vrijeme i da se Marku Livaji netko zahvali na angažmanu. O Livaji i njegovoj veličini ne treba trošiti riječi. Volim ga toliko da ponekad poželim uokviriti njegov portret u kući. Međutim, jasno je svima da je odnos između Livaje, suigrača i kluba postao toksičan i neodrživ. On je Hajduku dao sve, dao je svoj maksimum i više od toga ne može i ne ide niti treba forsirati. Treba biti realan. Netko će tom čovjeku trebati uskoro objasniti da je najbolje da, dok još može, napusti Hajduk, da klubu donese 5-6 milijuna eura i da se skrasi još par sezona u Saudijskoj Arabiji i osigura si doživotnu egzistenciju. Baš me zanima tko će od nove garniture na Poljudu to imati hrabrosti napraviti i iskomunicirati i to predstaviti kao plus. To je mogao samo Lukša koji ga je, najzad, i doveo. Također, zanima me tko će realizirati transfer Pukštasa na ljeto ili zimu, a pregovore je otvorio upravo Lukša s jednim velikanom iz Premier lige? Zanima me koga će nam to ovog puta podvaliti udruga Naš Hajduk. Koliko će doktorata imati novi predsjednik? Koliko će imati svih onih posve nebitnih referenci na koje Naš Hajduk doživljava orgazme, a za nogomet i menadžment sporta su te reference posve nebitne? Na kraju, zanima me kada će ntko upitati Naš Hajduk zašto kao hajdučka zajednica generalno ne promijenimo pravila izbora? Zašto se busate u prsa i uspoređujete svoj model s Real Madridom i Barcelonom kad se zna da u tim klubovima članovi na izborima po modelu "jedan član, jedan glas" direktno biraju predsjednika koji ima apsolutne ovlasti? Zbog čega članovi Hajduka biraju Nadzorni odbor, a ne direktno predsjednika? Gospodo, čega i koga se bojite? Ovo što vi radite nije demokracija nego kvazi socijalistička diktatura. Vi se suštinski bojite demokracije. I zapamtite, oni koji vam govore nije bitno je li Hajduk peti ili prvi, bitno da je naš - ne žele dobro našem klubu.
