Kopirat cu Gabelicev clanak, ali ne radi se o njegovom standardnom proljevu nego je uhvatio poznanike moguceg PU
Tko je novi predsjednik Hajduka Ivan Bilić (48)? Pitanje je to koje muči navijački puk naklonjen Hajduku, ali i sve ljubitelje nogometa u Hrvatskoj, pa čak i ljude u Hrvatskom nogometnom savezu kojima zasigurno nije svejedno tko će biti na čelu kluba koji prati najveća vojska navijača. Šture informacije koje su procurile u javnost uglavnom su točne, ali one ne otkrivaju puno o čovjeku koji bi do kraja tjedna trebao sjesti u drugu najvruću fotelju u Hrvatskoj, odmah iza one premijerske. Zato smo potražili ljude koji ga privatno poznaju, kako nekadašnje susjede, tako i prijatelje iz navijačkih dana, poslovne suradnike...
Što se tiče navijačke strane, tu nije bio problem pronaći sugovornike koji dobro poznaju budućeg predsjednika Hajduka.
- Upoznali smo se na gostujućoj utakmici reprezentacije u Latviji i od tada se znamo. Dugo smo bili skupa na tribini, putovali na gostovanja, na Svjetskom prvenstvu u Japanu dijelili smo i sobu... Zadnji naš susret bio je nedavno, uoči utakmice Osijeka i Hajduka smo se našli ispred Opus Arene i malo popričali. Nije mi rekao da je u kombinacijama za predsjednika Hajduka, ali ako jest, mislim da će to biti dobar izbor. Ja sam navijač Osijeka, ali o Ivanu kao čovjeku i navijaču Hajduka mogu reći samo sve najbolje - kazao nam je Josip Kovačević, kojega u navijačkim krugovima prepoznaju po nadimku Vjevo.
- Što se tiče uhićenja, detalje ne znam, ali koliko sam čuo to u Sloveniji je bilo bez veze, našao se na krivom mjestu u krivo vrijeme. Nije on taj tip navijača. Ali da voli Hajduk, to je točno, znam da je u jednoj sezoni pogledao baš sve utakmice Hajduka, domaće i gostujuće, Kup, europske..., baš sve. Naravno, uživo. On je fanatik, zna sve postave, igrače, gomilu podataka, skuplja navijačke šalove. I veliki je pozitivac, ljudina kako mi kažemo ovdje u Slavoniji, s tim da se to za njega može reći i zbog visine od 207 centimetara. Prošli smo puno toga, mogao bih vam ispričati milijun anegdota, ali bez njegove dozvole nema smisla... - zaključio je Kovačević.
Nakon posla putovao bi 300 km na utakmicu Hajduka
S Ivanom i Vjevom u navijačkim pohodima bio je i kolega novinar Domagoj Jakopović Ribafish.
- Baš smo se intenzivno družili po utakmicama reprezentacije sve do prije desetak godina, kad su nam se putevi razdvojili. Ja sam krenuo svojim putem, on prema crkvi... ali pamtim ga kao sjajnog momka o kojem mogu reći samo sve najbolje. Ako netko nešto voli, onda on voli Hajduk, i po meni nisu mogli izabrati boljeg čovjeka za funkciju - kaže nam Domagoj i dodaje:
- Ne znam koliko ima šalova i dresova Hajduka, na koliko je utakmica bio, ali njemu doslovno nije bilo teško nakon posla sjesti u auto i otputovati 300 kilometara na utakmicu Hajduka, i odmah se vratiti natrag. Spreman je bio odreći se svega da pogleda utakmicu Hajduka i reprezentacije. Recimo šest mjeseci nije jeo meso, zarekao se da neće okusiti meso sve dok Hrvatska ne postane svjetski ili europski prvak. Sjećam se kad smo izgubili u Japanu od Ekvadora da je, onako tužan zbog poraza, naručio burger s mesom, a kad smo ga u čudu pogledali samo je slegnuo ramenima, shvatio je da je to kraj nadama.
- U Japanu smo bili skupa, Vjevo, on, ja i Boris Kožulj iz Mostara. Svatko navija za drugi klub, a bili smo jedan uz drugoga tih dvadesetak dana... Tu nas je Knjaz i obukao u kimona i vodio po gradu. Ivan je sa svojih 207 cm bio prava atrakcija, svi su se Japanci htjeli slikati s njim. Da je svakome uzeo po dolar za sliku mogao je auto kupiti. Gdje god smo išli on bi uzeo neki suvenir, ja sam recimo uzeo za uspomenu kamenčić s kineskog zida, on je kupio cijelu ciglu...
Ima nevjerojatnu memoriju, taj sve do u detalj pamti
Otkrio nam je Jakopović i Bilićevu neobičnu sposobnost.
- Iz Japana sam morao poslati tekst za novine, a kako je Ivan pisao sa svih deset prstiju zamolio sam ga da mu izdiktiram tekst i da ga on zapiše. I kad je sve bilo gotovo najednom je nestalo struje, sa strujom je s kompjutera nestao i moj tekst... Kako sam ja bilješke već pobacao, na koncu je on po sjećanju napisao gotovo identičan tekst. Ivan ima nevjerojatnu memoriju, taj sve do u detalj pamti...
Nešto teže bilo je ući u trag Biliću kao poslovnom čovjeku, svi s kojima smo razgovarali željeli su ipak ostati anonimni. I oni su nam potvrdili da je Bilić omiljena osoba u društvu, jako komunikativan i ugodan suradnik, no i kako u poslovnom smislu nikad nije vodio veliki sustav.
Strah me da ga ne ponesu osjećaji
Iz navijačkih krugova saznali smo da Pavić nije bio njihov izbor, kako se špekuliralo zbog navijačke pozadine.
- On je radio u kontrolingu, dakle pratio je tijekove novca, to mu je forte. Kod njega će svi računi biti na svom mjestu i znat će se precizno što je i kada potrošeno i koju svrhu. No to je posao financijskog direktora, a ne predsjednika uprave - kažu nam oni koji ga poznaju iz poslovnog svijeta, a čuli smo i jedno zanimljivo mišljenje:
- Kod ljudi poput njega veliko je pitanje kako će kontrolirati emocije kad bude morao donositi važne odluke. Menadžeri koji imaju iskustvo vođenja velikih sustava to znaju i mogu. On je, kad je u pitanju Hajduk, preveliki emotivac i strah me da ga ne ponesu emocije. Morao bi angažirati i kvalitetnu osobu na mjestu sportskog direktora, to će biti ključno.
Susjedi koji ga poznaju iz mladosti i iz škole kažu da je Bilić stalno visio po kvartovskim igralištima, ali nije bio posebno talentiran da bi se uključio u neki klub, no stalno je išao na utakmice. Mnoge su iznenadile njegove navijačke putešestvije po Japanu, a posebno put biciklom na Euro u Portugal.
- Nama je to bilo nepojmljivo, nespojivo s njim kakvoga smo ga znali iz kvarta. Prije bismo očekivali da će završiti u nekoj kancelariji i voditi financije kao što je radio njegov otac porezni savjetnik. I evo, na kraju smo bili u pravu, posvetio se školi i financijama, a kako će se snaći u fotelji predsjednika Hajduka... - kažu nam ljudi iz njegove generacije koji su odrasli na splitskim Gripama...
[uredio Coney - 24. travnja 2024. u 20:39]
