David Bowie je napisao/la:
Postoji jedno pravilo koje treba poštovati kad grupa nadarenih ljudi želi napraviti nešto iznad njihovih individualnih limita, a odnosi se na ego - treba ga staviti u frižider. To je jako teška misija, a najčešće je opazimo u sportu i umjetnosti. Najbolji klubovi i rock bendovi raspadali su se zbog ega. Lukša Jakobušić je imao sjajne, iako pomalo populističke, ideje s Hajdukom. Da je kliknuo s nekim trenerom, ne bi se zaustavio s Perišićem i Brekalom. Išao bi gospar na večere s Rakitićem i Džekom, s Pšalićem i Vlašićem. Kakva glava takva vizija. A vizija je bila ruletom i blitzkriegom do zvijezda. Death or glory, nema sredine. I evo, bumerang se vratio, brojna i jaka ega nisu izdržala i klub je popucao u glavama, a po bolničkim kartonima vidimo da su osim glava nemilo pucali mišići, ligamenti i tetive. Hajduk zadnje tri godine nije išao ni na kakav model osim na all in model Lukše Jakobušića. I to je sve što treba reći o modelu. Van škvare i kontrole. I sve što je o tome imao reći NO je čista laž. Laž je trenutno jedina istina. Laž je da svi oni nisu uživali u novom Titu za 21 stoljeće, u milijunima od ulaznica, dresova, milijuna klikova i ukazanju uspjeha na horizontu, uspjeha od kojeg su svi oni sami sebi izgledali veći. Oni u loži, u službama, u odborima, u zajednicama i udrugama. Sve ih je prebacilo. Svi su proklizali na all in. I što sad, priznanje krivnje i reset ili glave u pijesak i kao idemo još jače i još više. Bit će to znate kako - kao Monako. E neće. Marko Livaja, Nikola Kalinić, Krovinović, Leko, Brekalo, Perišić .... dio su Lukšinog Hollywooda i all in Disneylanda. Ta bajka se raspala i ako u klubu postoji iole netko stručan i normalan mora odustati od alkemičarskih kombinacija superega, instagrama, sunčanja, picigina, alkohola, duhana i utakmica subotom, koji vode u tri pizde materine a ne do titule. Hajduk mora, za promjenu, nešto i raditi. Otprilike kao Jugoplastika 1987. Priča o uspjehu ukratko ide ovako: nije da nismo talentirani, ali ono što isporučujemo nije talent. Mi smo košarkaški klub koji je najviše trenirao u povijesti sporta, u povijesti ljudske vrste. Bilo jednom u Splitu, nitko nam nije pričao, vidjeli smo na svoje oči.
A svake godine fali bar 1 igrač..
Radila se i pišala krv pod Lekom..
Došlo je do toga da je Lukša kriv jer nije poštiva hijerarhija Trener pa igrači.
On je igrače stavio iznad kluba..
Kad nemaš hijerarhija onda se dešava ovo što se nama desilo..
