Puno ovih 17 kola znači; i nama navijačima, i klubu a vjerujem i većini igrača (jasno da uvijek ima profesionalaca kojima je klub samo poslodavac a evt trofej(i) su samo bonus). Uvriježio se u javnosti taj famozni Hajdukov (Lukšin?) all-in.Iz moje perspektive, složio bih se da su ulaganja (pa onda i očekivanja) puuno veća nego prijašnjih sezona. Ali isto tako, mišljenja sam da ni evt izostanak naslova prvaka neće značiti kolaps. Da, bit će boli u srcu i trbuhu zbog toga, obećat ćemo sebi po 100-ti put da više nećemo pratiti ni Hajduk niti se živcirati zbog njega, trpit ćemo i zajedljive šale svih drugih (navijača, novinara, ljudi koji ne prate sport i svih koji će htjeti 5 minuta slave u našim životima). I da, vjerojatno će se prodavati Pukštasa, Sahitija (možda i još nekoga). Ali, igrat će se nogomet i nakon toga; napadat ćemo titulu i sljedeće prvenstvo (bit će još teže, jer uz evt njihovu titulu, očekujem stabilniji Dinamo).
Zato sam obećao sam sebi: navijat ću, strepjeti i luditi svih 17 kola i ponavljati mantru da je "to ta godina" i željeti biti krajem svibnja u svom rodnom gradu na proslavi. Ali neću sebi umanjiti to zadovoljstvo iščekivanja sljedeće utakmice razbijanjem glave što će biti ako će biti. Da parafraziram...uživajmo u trenutku.
OT: rođeni sam Spličanin koji je već preko 30 godina u Zg. Imam dvije prekrasne kćeri i malo me boli srce što su kao "Dinamovke" (i koliko god se ja trudio inficirati ih, rekao bih da je to neizbježno obzirom da odrastaju u Zg, okruženi Dinamom i dinamovcima). I prije par večeri, pokažem kćeri sliku Perišića s dresom i kažem joj da ako hoće da ću i njoj kupiti njegov dres: i onda onaj dječji sjaj u očima, koji nitko ne može platiti, te njene riječi: Tata, ja ću na svaku Hajdukovu utakmicu ići u tom dresu. O takvim trenucima govorim, o svemu ovome što se cijelu sezonu (a i duže) događa u i oko kluba. Uživajmo svi skupa i nadajmo se najboljem.
Sorry na plahti :-(