Kompanija Google raspisala natječaj Lunar X Prize za prvu nezavisnu, privatno financiranu misiju na Mjesec, uz nagradu od trideset milijuna dolara. Američki neki poduzetnik okupio tim stručnjaka, sagradio raketu i modul, razvio cijeli projekt, i nedostajao mu još samo astronaut što će poletjeti na Mjesec. Prvi mu se iz Moskve javio jedan ruski veteran s bogatim iskustvom na svemirskoj stanici Mir, tražeći za posao deset milijuna dolara. Drugi mu se javio neki zemljak iz Houstona, dugogodišnji NASA-in kapetan iz projekta Space Shuttle, i zatražio dvadeset milijuna. Treći mu se, jasno, predstavio Mujo iz Tuzle: on bi, veli, to obavio za tries’ milja. Tries milja? Trideset miliona, pojasni on.  “Vrlo dobro”, reče mu gazda, “a koje su vaše stručne kvalifikacije, imate li ikakvog svemirskog iskustva?” “Nikakvog, hvala na pitanju, ja o tome pojma nemam, osim što sam jednom u pjesmi potkivao konja na Mjesecu”, malo se i našalio Mujo da olabavi razgovor.  “Nikakvog iskustva nemate, a tražite trideset miliona?!?”, zaprepastio se gazda. “Pa ja”, odgovorio mu Mujo, osvrnuo se oko sebe, pa nagnuo preko stola. “Vidi ‘vako: deset milja meni, deset milja tebi što si mi našo poso, a deset Rusu.”