Ne mogu reći da sam se oporavio od utakmice u nedjelju, ali ću pokušati ukratko.
Namjerno kažem da se nisam oporavio od utakmice, jer poraz kao poraz može doći i ne smijemo se bojati poraza, to sam i pisao. Dvije stvari koje su meni neprihvatljive, a koje sam gledao u nedjelju i zadnjih nekoliko utakmica su.
Prva stvar. Nemamo vjeru u sebe. U trenutku kada smo vodili, Rijeka je izgledala kao opasnija ekipa, kao ekipa koja zna što želi. To me ubilo već na poluvremenu. To je neki iracionalni strah od uspjeha? Ne znam, ali nitko nikada bez vjere u sebe nije uspio.
Druga stvar. Nemamo igru, ali ono nikakvu igru. Možemo se mi sada hvatati za statistiku, prvi pravi kiks, ali realno. Trener Leko, nemamo igru, trener Karoglan, nemamo igru. Dajemo jako malo golova i nema tečnosti, nema tranzicije, nema pritiska na protivnika. Mislim kako imamo dovoljno dobru ekipu da bi morali imati igru.
Nemam dovoljno znanja da bih ulazio u analizu, iako kao i svi vi imam svoje viđenje. Ako ne popravio igru i stav na terenu, hitno, biti će kasno za ovu sezonu.
Da ste vi Lukša i da ste doveli Kleinhaislera, Brekala, Uremovića, Žapera pa i Perišića, kako bi gledali na ove dvije stvari i što bi napravili ako se ovo ne promijeni uskoro?
