Ima kod nas jedna stvar, to je kompliciranje. A nekad je manje više.
Mi previše analiziramo, proučavamo, razmišljamo, činimo postupke 3x težim nego što suštinski i jesu.
Naprimjer, uzmimo našeg SD-a. Previše analizira kod dovođenja igrača, kao mali Dexter u laboratoriju. Sjećam se nekog intervjua gdje je rekao kako gledaju jel nekom potencijalnom igraču djeca idu u vrtić ili školu, jel žena radi, jel obiteljski čovjek, gdje će sjediti u svlačionici, s kim će se družiti, gdje će uzet stan itd.. kao da skautira za vojnog pilota, a ne za šutanje lopte.
Ne volim Riječane i nemam pojma kakav im je inside, ali gledajući s moje pozicije, ljudi ništa ne kompliciraju. Sopić im sve satre u brk, izvadi igrača u 26. minuti, 7 igrača pošalje u napad, što je logika (lakše će njih 7 dat gol nego 3). Gledam jučer GNK dolazi naprijed s njih 6, mi sa 3.. a to su bitne stvari ako želiš davat golove.
Doveli tog Marića što je igrao u Osijeku, imam osjećaj da su ga nazvali: "Hoćeš doći kod nas?" "Pa mogao bi" "Ok, trening je sutra u 11h".. jebe im se za ženu, familiju, stan i stolicu u svlačionici. I čovjek da 3-4 gola u koliko? 6-7 utakmica. Pucaju sa svih strana, bekovi i stoperi im davaju golove. Ko Kiro Lazarov u Makedoniji, šutne 18 puta, ali da 12 golova. Njihov zadnji vezni ima golova ko naša krila.
Mi ne možemo odradit 12 smislenih napada jer sve nešta iskompliciramo. Jučer Laszlo treba pustit loptu za Kalinića jer je sam u 16m, on puca na Kineski. A kad ne možemo progurat loptu i kad treba pucat, onda pletu oko gola ko babe goblene. Sve nešta naopako. Jel to do struke, trenera? Vjerojatno da. Ali imam osjećaj da nam je takva cijela struktura unutar kluba. Puno mudrovanja, a malo koristi.
I ne, nije ovo oda Rijeci, dovode i oni tarabe od igrača, lani su poterali 10 igrača što je onaj klaun Cosmi vodio, ali ne jebu mačku mater nego trče i igraju.
Mi sve nešta na neke uspomene, emocije, stare ode zasluga, a tako se ne igra profesionalni nogomet.