Drvljem i kamenjem po Karoglanu, Lukši i Nikoličiusu a nitko o svlačionici ni riječi, ja o tome pričam već od desetog miseca.
Jednog dana dođe Leko. Krene se jako na pripremama, igra se dobro ali nekima se ne da baš igrati 3-5-2.
Šta Leko radi? Prilagođava se svlačionici i mijenja sustav u 4-2-3-1. Odjednom svi igraju fantastično, nižemo pobjede.
Odrade se ljetne pripreme, Leko ih satare, trčimo ko ludi al eto, nekima se ne trči ko lud.
Šta se događa? Gube se utakmice, Leko izgubljen. Faca na pressicama ko onaj mali iz filma kad vidi duhove. Lagano otkaz.
Nema veze, dolazi trener prijatelj. Odjednom svi igraju ko ludi, dobijaju se utakmice, prvi debelo na tablici.
Zimske pripreme. Lagano uljuljani, mi smo fantastični, dio priprema odradit lagano doma, ne se puno umorit. Ne valja puno trčat, trčalo se s Lekom dosta za 2 godine.
Šta se događa? Sve. Niti smo uigrani, pucaju mišići na bezazlene kontakte, nema volje, ničega. Još zmijavci koji ni ne shvaća šta mu se događa.
Pričamo o istom kosturu momčadi. Kako objasnit takve oscilacije?
Ne znam, možda sam ja lud, ali to ne mogu shvatit nikako.
Dovesti odlične igrače ne znači da nećeš pogriješiti sa mentalitetom istih, ne možeš predviditi hoće li se stvoriti neki klan ili ne.
A kad ti taj klan bude bitniji dio momčadi, e onda si u kurcu.
Volio bi vidit bilo koga od nas kako bi se postavili u istoj situaciji, bi li potirali jednog čovika ili 10 igrača.
Je Lukša kriv ali je i u kurcu. Zato kažem, doveo bi im Leku nazad pa nek se vide junaci.
[uredio vinko - 07. travnja 2024. u 23:15]
...Grad bez ljubavi, sumrak ideja, na jugu i zime su od zlata...