Zamislite klub u kojem je predsjednik i dalje Ivan Bilić – čovjek kojem je Aljoša Pavelin na njegovom vlastitom predstavljanju solio pamet i dao jasno do znanja da će mu on biti marioneta. Taj isti Bilić postavlja Nikolu Kalinića za sportskog direktora, a onda ga smjenjuje nakon samo tri mjeseca. Zajedno su danima obilazili sve medije, držali govore o tome kako klub nema novca i kako smo na rubu financijskog sloma.
I onda, u tom istom klubu, Pavelin, Bilić i naš "dobri" Vitalij dovode trenera za novu sezonu – a sva trojica će najvjerojatnije biti bivši za manje od mjesec dana. Ako ne budu, to znači da je klub dotaknuo još dublje dno nego što sam mislio.
Aljoša Pavelin je osoba koja je cijelo vrijeme gledala samo svoju reputaciju – čovjek koji odgovara anonimnim profilima u Instagram porukama i ulazi s njima u rasprave. A danas, 4. lipnja, u klubu više nitko ne zna tko pije, a tko plaća.
Vitalij dogovara trenere i transfere, iako će zajedno s ostatkom ekipe odletjeti čim dođe novi Nadzorni odbor. A iznad svih njih stoji skupina ljudi koju nitko ne kontrolira – samozvana "vlasnička struktura" pod imenom Naš Hajduk, najveća skupina nesposobnjakovića koja je ikada kročila u klub.
Ako sve ovo nije lakrdija stoljeća, ja ne znam što jest. Treneri, igrači, uprave i odbori se mijenjaju, stalno tražimo nove krivce – ali one prave, skrivene iza udruge, nitko nikada ne proziva.
Pratim sve hajdučke podcaste, od Prgavog do Hajdučke storije. Tijekom cijele sezone redom su se krivci smjenjivali: Gattuso, Kalik, Krovinović, Elez, Bilić, Vitalij, Pavelin… ali znate koga nitko nikad nije spomenuo? Tako je – Naš Hajduk. Njih nitko ne smije taknuti.
Nisam iz Splita, ali očito Naš Hajduk u dogovoru s Torcidom drži klub u šaci – a svakome tko im stane na put, šalju poruku kapuljačama i šakama. Hajduk je sve, samo ne