Kad je krenilo prvenstvo ima san velika ocekivanja jer san mislija da garcia ima neku ideju i normalnu viziju ekipe.
Onda je pocelo i vidin doata promjena na bolje u odnosu na lani, ali i dosta problema i stekanja.
Kad san i cetvrtu utakmicu vidija stvari koje mi se ne sviđaju ka i na prvoj, pomislija sa u jebote ovo ce jos potrajat da se poslozi. Malo dugo traje ali ajde.
U tom procesu san prvo mislija eto proslo je vrimena i treninga, momci ce povatat ideju, igrat ce oni najbolji... i mislija san razbit cemo goricu. Ono nista.
Onda san reka ma bas mislin da cemo tamo ubit city nekih 3:0 jer jos smo uigraniji a i dobija si sve utakmice nekako na guzove, zareda si sa pobjedama narast ce krila i muda... kad ono plescurina ka i svake godine.
I taj zadnji city me totalno prizemljija i vratija u mode gatuso i opet mi je osjecaj prid svaku utakmicu mucenje, grop i bit spreman na najgore.
Tinja lagana nada da ce se desit ono s pocetka sezone da ce s vrimenom garcia to poslozit, igraci prihvatit. Ali nakon sta vidin da i on ka i svi prethodnici ne smi izvadit princa livaju nekako me sve straj... iz sveg srca nadan se da grijesin