Svake godine slušamo slične argumente - klubovi poput Hajduka osuđeni su na kraj prijelaznog roka jer igrači sa ekstra kvalitetom važu ponude do samog kraja i Hajduk tu može uletiti samo kada igraču ponestane ponuda.
Dijelom se to mogu složiti - ako će Hajduk dovesti igrača ekstremne kvalitete to će biti u ekstremnim situacijama - kraj ljetnog prijelaznog roka ili zimski prijelazni rok. Ali, Hajduk do tada mora imati definiranu cijelu ekipu, a ta ekstra kvaliteta treba predstavljati šlag na tortu. Problem je u ovome prvom dijelu - Hajduk nikada nema poptun i definiran kadar na ulasku u finiš prijelaznog roka.
Poanta priče je shvatiti da Hajduk nije u poziciji dovoditi Uremoviće i Brekale svake godine - finiš prijelaznog roka treba iskoristiti kao priliku za dovođenje takvih igrača na već potpun kadar. Ova godina je pokazatelj da si u stanju dovesti dovoljno kvalitetne igrače (Karačić, Ivušić, Pajaziti, Raci) na vrijeme (prije 3. pretkola konferencijske lige).
I za kraj, izvukao sam igrače koji su došli u zadnja dva tjedna prijelaznog roka od Lukšine ere do sada: Fossati, Katić, Kalik, Žaper, Uremović, Biuk(posudba). Svi oni su nam dolazili na kritične pozicije, debelo prekasno, a osim Uremovića ne vidim kvalitetu koja nije bila dostupna 15.7.
