Prošla sezona je bila živi očaj, krvarenje očiju i teško rudarenje za svaki bod di nam je svaka utakmica bila 50:50, nebitno igrali protiv Reala ili Omladinca iz Pripizdine Donje.

Jedino je titula mogla spasit sezonu, sve ostalo je bilo za otpis. Financijska situacija u kurcu, dok gledamo kako nam trener uništava svu vrijednost koju smo imali u momčadi. Zato smo se i osjećali tako posrano.

Ove sezone je ipak malo drugačije, igramo dobro, igrači izgledaju potpuno drugačije. Šegin govor tijela tada i sada sve govori. Puno mladih igrača igra i to igra ravnopravno, zasluženo su izbacili starije iskusnije igrače iz prve postave i ne moramo patit da bi ih razvili.

Zato već sada ova sezona nije za otpis, kako god završila (uz uvjet da samo nastavimo igrat nogomet). Uspijemo li zadržat trenera i većinu ovih mladića na okupu iduću sezonu, ja ću bit zadovoljan. 

To je tako kad Dalmatinci i kad je i kad nije potreba žive po Zagrebima, pa onda kao najveći cuckovi odluče trpit poniženja razna.

Vratit se doma i nema problema.

To je normalno...

20 godina vrtimo se u krug, a pojedinci još nisu shvatili da ne triba odma dizat euforiju i da triba gledat isključivo sebe. Osim toga, Dinamo iduće kolo igra sa Rijekon, i s njihovin porazon već možemo otić na +6, a tad nas u ovakvom naletu teško ko može zaustavit 🏆

🤡

Meni je to dizanje euforije baš super, jer to je odlika južnjačkog mentaliteta. Nismo sjevernjaci, suzdržani i zatomljavači emocija. Neka euforije, neka depresije, takvi smo kakvi smo.

ne bih mijenjao nasih 20g za njihovih 20g

nama je bar zabavno