Đejmi slažem se s tvojim mišljenjem. Mene muči što uopće ne dajemo makismum koji bi trebali za rješiti krucijalna pitanja. Suvlasnici se hvale godinama na nekom vizionarstvu i citiranju pokojnog Čabe, ali toga sve manje vidimo u Hajduku. 

Pitanje infrastrukture efektivno se povlači od 2016 kada smo prvi put prodisali od onih kredita prodajama, stadionom i marketingom, ali od tada obnovio se pomoćni, promjenio travnjak i teretana.

A pričamo o klubu koji sada ima budžet o kakvim se nekada maštalo da to toga možemo uz LP i napravilo se značajan broj prodaja. 

Pa jebemu mater umjesto tog lajanja što se pizdi svakom PU, mogla se donijeti kojekakva strateška odluka da od svakog transfera ide određeni postotak ili da se godišnje mora staviti u fond za stadion/kamp 2/3 milijuna eura i ti bi kroz 5 godina imao kapital s kojim bi mogao tražiti strateškog partnera i gdje bi izgledao ozbiljno. Ovako bez prebijene lipe nas samo šutaju jer niti jedan ozbiljan investitor neće ući projekte, a dok se čeka grad i javni novac netko će nažalost izgubiti glavu, a tad će biti prekasno. 

Samo što je, jebiga svi znaju da su tu kratak broj godina i nema VLASNIKA odnosno nema UPRAVLJANJA imovinvom tako da svakome tko dođe u klub će ego zaigrati da bi on mogao biti taj koji će donijeti grupe/titulu pa će se dati 500k za golmana, pa će se stoperu dati milju eura, pa će se krilnom iz turske dati milju eura pa će se malo tu pržiti lova, pa malo tamo. A nitko neće uložiti u nešto što će dugoročno donijeti vrijednost. 

Okej sad će netko polemizirati i reći, ali to je gradska imovina. Je gradska je, ali na tome treniraju tvoji eksponati od kojih živiš i druga stvar ako ti prvi nešto iniciraš imati ćeš uvijek asa u rukavu ili neku prednost di ćeš moći nešto urigirati. Najbolji je primjer ovih 2 milijuna eura koje čekamo...

Nešto san se oladija pa ladne glave mogu reć da su se potrefila dva ekstrema.

S naše strane je bilo sve katastrofalno, od postavke, izvedbe igrača i cjelokupnog mentaliteta ekipe.

S riječke strane dogodi se da iskoristiš baš sve poklone i mane taktičke postavke protivnika i prednosti tvog sustava. Uz to imaš dan da si bija 5/5 u udarcima na gol od kojih se teško koji moga obranit. Da se razumimo, ne želin umanjit pobjedu protivnika, dovoljno je pogledat semafor da bi sve stvari bile jasne.

Razočaranje nije nestalo niti opravdavam ekipu pogotovo zato šta su od prve minute izgledali ka da su eto slučajno zalutali na Rujevicu. Famoznog pobjedničkog mentaliteta nije bilo i opet su zasrali šta je posta trademark Hajduka u bitnijim susretima. 

Opravdat se mogu jedino na terenu di će pokušat spasit šta se spasit da jer i na manje triske su nam se raspadale sezone. Ovo tračanje i dizanje nosa koje priliči srednjoškolkama neka ostave za doma i napokon shvate da većinu hajdučkog puka boli kurac za ime na zadnjoj strani dresa, bitan je jedino grb kojeg su oni dobrano oblatili u subotu.

A ne ne ne.

Ne može se nikako, ni u kom slučaju, niti u paralelnom svemiru relativizirati sramotan poraz od 5:0. 

Ne prolazi opravdanje - njima je sve ušlo, nama nije nije ništa. Ne na 5:0. To je tako suludo, da nadilazi granice čak i paranormalnog.

Ako se takva sramota dogodi, ako se sruši bilo kakav negativan rekord, onda netko mora odgovorit određenim kaznama za momčad. Ne za pojedinca, nego za kompletnu kmomčad i stručni stožer. Amen.

Žalosno je da smo došli do toga da nam je još jedna sramota postala samo novi dan u uredu, samo jedna crtica u tekstu i nešto "novo normalno".

Tako se ne gradi profesionalnost, tako se ne upravlja klubom, tako se ne vodi firma. 

Dakako, nije ovo slučajno da se pokušava jeftino sanirati šteta. Manjiski vlasnik bi zapalio pola grada u nekim ranijim vrmemenima (s čime se isto tako ne smažem), ali sad je sve ok. Nema nikih problema. 

Živo me boli k za Livaju ili Livajiće, pisa san X puta da je žalosno da se jednog lika diže iznad kluba, ma koliko god on dobar bio, da ga se spominje kao jednog od najboljih ikada (koja blasfemija), pogovoto šta nam ništa donio nije kao klubu, osim vlastite statistike. OSim samovolje, igranja po skalini i sličnih pizdarija.

Živo me boli k i za osjećaje Krovinovića koji je doveden da radi razliku za plaću i status koji ima, a ne da ima jedan gol i nula asistencija na uzorku od 500 utakmica, pa kad mu jednom uđe onda se preserava po terenu s porukama javnosti.

Dok Hajduk ne bude broj jedan nema naprid. A Hajduk sad nije broj jedan. Broj jedan je sekta i njihovi interesi.