Prozivka je, trebali su na dva bacit, popit pivo i kuci.

Sta kurac ozbiljan trening, to se nikad na prozivci nije radilo.

Sritan nan prvi dan priprema, ucrvali smo se poprilično. Sad bar možemo malo o balunu a ako je Pajaziti stvarno naš bit ću sritan i briga me ko ga je dovea

Prijelazni rok za navijače Hajduka nije samo razdoblje transfera – to je emocionalni vrtlog, divlja oluja nade, straha i neizdržive strasti koja kuca u srcu svakog navijača! Svaka najava, svaki šapat o novom pojačanju pali iskru snova o slavi, o povratku na vrh, o trenucima koji će nas vinuti u nebo. Al’ isto tako, svaki odlazak voljenog igrača reže poput noža, ostavljajući za sobom bol i sjetu za danima kad su ti heroji nosili sveti dres.

Čekamo, bdijemo nad svakom vijesti, proklinjemo glasine, molimo za čudo, a srce nam drhti od iščekivanja – hoće li ovaj rok donijeti novog junaka koji će nas odvesti do zvijezda ili samo još jednu lekciju strpljenja? Prijelazni rok je naša vjera, naša muka, naš život – jer biti Hajdukovac znači živjeti za svaki tren, za svaki san koji nosi bijela zastava!

Elez.

Sad kad je već sve gotovo s njim treba istaknuti da sam, a vjerujem i većina ostalih uživali u lakoći igranja. Nekad i s viškom kila, ali lakši od vjeronauka.

Znalo je bit za bivše igrače floskula "dok je zdrav bio je najbolji" itd., ali za njega to vrijedi.

Osobno najdraži igrač Hajduka. Poslije operacije nije bilo više to na nekoj razini od prije, ali lakoća je ostala prisutna. Nije mi se dalo tražit statistike i brojke, za to nema ni potrebe sad.

Dovoljno mi se prisjetit par ikonskih trenutaka u našem dresu: duga za Livaju (bilo ih je dosta) na Maksimiru u pobjedi 0:2, guranje kroz noge Oršiću uz aut liniju, micanje Fete Fetaia od lopte kod slobodnjaka itd.. 

Hvala Jozo!

Treba uvest HDTV premium da ne gledam ove reklame. Recimo da umjesto 2, stave 4 eura. Prorijedit ću tuširanje ako je za Hajduka.

Kalika za 500.000 ne bi prodao ni Ivo Sander kao svoje slike 90-tih..