Treba raditi. To sam milijun puta pisao. I pisao šta mislim da bi trebalo raditi.
Ali onakav gol koji nam je jebeni Kone dao u 96. minuti protiv Gzire kad je samo opalio i zatvorio oči, ili onaj gol Qardagua ili kako se vec zove onaj albanac nece ciše nikad pogodit, niti je prije.
Onaj gol koji nam je dao Duvnjak iz Vž spada u sferu fizički nemogućih. Pričali su ljudi danima o tome kako je naprosto nemoguće onako nešto pogodit. I sam Duvnjak nije bjerovao i pričao je da takav gol nikad u zivotu ni na treningu nije dao.
Da ne kazem da su Istra i Gorica s ukupnih 6 udaraca u okvir zabili 3, a mi od 13 ni jedan (ako ne uracunamo autogol). Ili da smo pogodili 2 stative kontra Istre i 11 do tada.
Pa onda npr protiv Istre primiš prva dva udarca dva gola. Da ne govorim o seriji prije toga.
Ne pričam sad o neradu, a ko prati šta pišem zna dobro loliko pričam o neradu i neredu u klubu, javašluku, bolilurčini itd. Sad pričam o drugome, a to su jebene i vrlo čudne okolnosti u kojima ispadamo.
Neću govorit o HSV-u, St Ettienu, Tottenhamu, PSVu itd...