Iz poduzeg intervjua Vucevica ne tako davno za jedan portal ,izdvajam ovo a posebno odgovor na drugo pitanje...
Što se promijenilo Gorane?
Jesu li priče o mentalitetu i podneblju koji koče Hajduk kao klub mit ili u tome ima istine? Što treba Hajduku da bi postao moderan klub u svakom smislu?
Split je tako specifičan grad. Tko se ne može adaptirati na te uvjete, ne može uspjeti. Nemoguće je da Hajduk jednostavno kopira način kako neki klub vani radi i pokuša to ovdje primijeniti. Mi imamo taj neki mentalitet da se jako teško mijenjamo i da krenemo prema boljem i optimalnijem. Kod nas se i dalje živi na temeljima nekog Malog i Velog mista i to je u krvi svima koji dolaze i odrastaju u tom okruženju.
Nemam čarobnu formulu kako to promijeniti. Uzmimo primjer juniora koji su prošle godine igrali finale Lige prvaka za mlade. To je sjajan uspjeh, ali do njega se došlo nekako na silu, a ne na temelju talenta i igre. Momci su bili odlično trenirani i taktički pripremljeni, ali ako ne igramo napadački nogomet u mlađim kategorijama taj uspjeh ostaje samo lijepa uspomena. Nismo proizveli skoro nikoga tko se kroz taj uspjeh isprofilirao kao igrač za prvu momčad, osim onih koji su već bili unutra od prije.
Treba nam kontinuitet, prije svega ideje. Moja velika greška bila je kad sam vodio omladinsku školu što nisam do kraja inzistirao na provedbi višegodišnjeg programa koji smo zamislili. Neki su rezultati patili, a u Splitu ako nemate rezultat i dođe neka kriza, džabe vam je i projekt i trud koji ste prethodno uložili jer se odmah sve ruši iako se rezultati tog rada trebaju vidjeti na kraju ciklusa, a ne usred ciklusa. Zbog takvog okruženja, kao klub, moramo prvo misliti na prvu momčad i rezultat te sve snage usmjeriti u to. Tek nakon toga, nažalost, možeš raditi na školi i svemu ostalom što bi trebao biti temelj dugoročne stabilnosti. Ako nemaš rezultat prve momčadi, maknut će te i sve drugo što si radio postat će nebitno.
To se dogodilo svima. Marin Brbić je fenomenalan čovjek s kojim sam uživao raditi iako bi on možda svoje najbolje dao Hajduku na nekoj drugoj poziciji umjesto predsjedničke. Tada smo surađivali i s Lukšom Jakobušićem, još dok je bio u Jugu, i mogu samo reći da kad bi Hajduk imao mir i stabilne financije bolji predsjednik za Hajduk ne postoji. Oni su različiti ljudi s različitim načinom rada, a oboje na kraju nisu uspjeli opstati. U Hajduku i oko njega uvijek postoji opozicija, a grad je lako zapaljiv na razne priče koje ne moraju imati nikakve veze sa stvarnosti.
Možda je suvišno pitati, ali biste li se vratili u klub ako Vas pozovu? Uvijek postoji puno špekulacija o tome.
Hajduk je moja kuća i moj klub, ali nikad više ne bih preuzimao neku funkciju u klubu. To me jednostavno ne zanima. Dao sam maksimum u godinama koje sam proveo u klubu i to je završena priča.
Klub je ka i čovik, nosi ime za cili vik HŽV!!! M.Livaja - dok god igram iz ljubavi ,ne opterećujem se.Nikad mi novac nije bia na prvom mistu, igram iz ljubavi !
