Još se sjećam tog sunčanog jesenskog poslijepodneva kad su nas Varaždinci natamburali u prvih 15-ak minuta, točno po receptu kakvog su sami zamislili. S niskim blokom i munjevitim kontrama, gdje se Krov u laganom kasu vraća dok Tavares juri u sprintu pokraj njega, a poslije taj igrač prolazi i pokraj Karačića kao kraj turskog groblja i servira Ivušiću šansu da primi jedan od glupljih golova u karijeri. Ni prije ni kasnije taj stasiti Zelenoortski krilni igrač nije izgledao tako potentan na HNL pašnjacima kao protiv naših sporovoznih Krova i Karačića. Potonju rupu u obrani smo srećom poslali u Osijek, a prvospomenuti će nadam se danas završiti na klupi nakon niza alibi utakmica.

Ako mislimo igrati na način kakav igramo najveći dio sezone, visoko pritiskati gore, onda mora igrati Šego tu dileme nikakve nema. Ako igra Livaja onda i igra mora biti drukčija, povučenija, pragmatičnija s niže postavljenom obranom i čekanjem supranika kako oni čekaju nas. Najgora opcija je visoki presing s Livajom, to je recept za ponavljanje onoga što smo vidjeli u prvom djelu prvenstva.

Tko zabije prvi gol bit će u velikoj prednosti, nije neka nauka, ali za ovu utakmica vrijedi još više. Vidjeli smo protiv Rijeke da smo prilično jalovi kad nam supranik parkira dvije linije u svojih 30 metara. S druge strane ako mi damo prvi gol onda bi se Varaždinci mogli urušiti kao kula od karata, što je već viđeno proteklog vikenda.