Zašto je ljudima tolko teško prihvatiti da su stvari u nogometu dinamične i mogu se brzo promjeniti?
Livaja je godinama bio najbolji igrač lige, donio je klubu velik rast rezultatski (da, osvojila su se dva Kupa, osvajalo se više bodova nego dotad), ali i marketinški i općenito je doveo status kluba među prosječnim navijačima na bolje grane. Više se nije o Hajduku pričalo umorno i sa žaljenjem i apatijom nego ipak nešto ljepše. Svaka baba zna ko je Livaja i zna da Livaja igra u Hajduku.
Kolko god se neki trudili to poreći, to sve je istina i nešto znači.
Istovremeno Livaja ima mizeran učinak u Europi jer uđe u skoro svaku sezonu nespreman, istovremeno ima plaću koja je puno prevelika, bila bi prevelika i da je još duplo bolji igrač, a istovremeno je ipak izgubio 20% moći koju je imao na terenu prije 4 godine. Isto tako je igrač Hajduka kao i svi drugi i nije nedodirljiv, ako Garcia kaže da ne želi Livaju u ekipi i ako Graf procjeni da se s Livajinim novcima mogu dovest 2 igrača za trenerov sustav, to je potez koji treba napraviti.
Kolko god se neki trudili i ovo opovrgnuti, također je istina.
Osobno nisam protiv ostanka, ali plaća onda mora biti maksimalno 450k (najveći platni razred) i Livaja mora prihvatiti, kao što je i prihvatio ove sezone, da igra neće biti centrirana oko njega i da će dio utakmica vjerojatno biti na klupi, pogotovo kako godine budu prolazile. Možda je zato bolje probat dobit milju eura za njega iz Turske i to uložit na druge pozicije, jer nam je ovo zadnji vlak da ga unovčimo.
Istovremeno može biti istina da nam je donio masu, ali i da je možda vrijeme za rastanak ili znatno smanjenu ulogu i ugovor. Ljudi se konstantno ponašaju kao da jedno isključuje drugo.
