Ne živim u Splitu, ali sam cesto dole. Volim taj grad, volim te ljude, a Hajduk ludo volim. Spletom okolnosti nissm se rodio i odrastao u Splitu, iako je tata uvijek govorio- najlipši grad na svitu, najljepše misto za život, međutim ljubav ga je vratila u Hercegovinu di je i rođen i ostao je živjeti tu. Sve do svoje smrti 2025. Međutim kad smo god mogli išli smo za Split, moja obitelj je imala puno prijatelja u Splitu i često smo bili doli, a i oni često u nas. I normalno da sam zavolio taj grad i on mi je kao drugi rodni grad. 

Međutim, zaista se puno toga promjenilo. Split nema danas više tu vibru, nema tog šušura, fali tu energije domaćih ljudi, gradela, domaćeg vina, opuštenih i veselih ljudi. Danas prolaziš kroz St, kao da si u Parizu, sve čuješ, a sve manje naših lipih ćakula. Kažem, naletim često, odsjednemo u hotelu, apartmanu, kad poslovno, kad privatno, ali.. Dođeš u dobrih domaćina, sve je dobro, a onda kreneš pričati o Hajduku. Momak, 45-50 godina, zaista ugodan domaćin.

Pitam ga ideš li na utakmicu?

Kakvu utakmicu- komentira on.

Pa Hajduka, došao sam na utakmicu.

Ma ne, ne zanima to mene, možda će ćaća, on voli Hajduk. Ali čuj, na stadionu ti to više nije to, dolaze se tu slikavati, objavljivati storije, napućiti usne... A znaju o prvih 11 Hajduka manje od mene. Čuj,sve ti je to postao biznis, a oni koji ga vole teško i mogu do ulaznice jer su skupe. Tamo su ti fensi-šmensi likovi s jedne strane, huligani s druge. I pokoji pravi zagriženi navijač koji je dobro situiran. Ali i takvih je sve manje. Znaš, izigrali su nas sve ove godine. Nije to više onaj Hajduk.

Ma sve ok- dodajem, ali i Split se promjenio.

Istina, prominija se. Ali to je tako. Ćaća kaže da je bilo bolje dok je bio mlađi, sve je bilo laganije, opuštenije, puno pisme, ćakule. Eee, sad su neka druga vrimena...

Eto, to vam je to. Split je postao turističko središte bogatih i bogatijih, a sve je manje dobrog domaćeg puka. I zato gubi identitet. Kao i Hajduk, klub koji je bio simbol Dalmacije, Hrvatske, Ex Jugoslavije, ali i Europe. Ne, nisam slagao. Igrali smo s super jakim PSVom, Leedsom, Tottenhamom, St. Ettienom, HSVom, Ajaxom, Steauom, Anderlechtom (čuj,za one koji ne znaju, to su ti današnji City, PSG, Bayern... Izgubili dmo korijene,izgubili dišpet, pivjednički mentalitet, izgubili smo naše dobre ljude... E da, nema više tih vremena. 

Ima i on krivice u svemu tome slažem se. Ali 4 godine bog otac, murali ,nagrade , pizde materine. Onda odjednom glavni krivac za sve. Iz krajnosti u krajnost. To je tako kod nas. Nismo normalna sredina , a volio bih da nije tako. Nećemo nikad naprid na ovaj način. 

Kao prvo "bog otac" nije bio 4, nego možda dvije godine za one koji su htjeli vidjet. 

A to nije bio zbog tri driblinga, dvije panenke i crvene krpe Rijeci. Bio je to zato što je probuđena nada u titulu nakon sto godina. A nakon što je na vidjelo izašla bolukurčina i luzerština postao je ono što je i zaslužio. Ponajveća uhljebčina u Hrvata za milju i po i kusur.

Da dao najbolje godine... On i talijanski terijer (pod budnom paskom predsjednika i vlasnika) su ovom klubu uzeli najbolje godine kad bi valjda Oreščanin ili Burić s Mijom digli titulu, a ne uzeli milijune na lijepe oči.

Ne živim u Splitu, ali sam cesto dole. Volim taj grad, volim te ljude, a Hajduk ludo volim. Spletom okolnosti nissm se rodio i odrastao u Splitu, iako je tata uvijek govorio- najlipši grad na svitu, najljepše misto za život, međutim ljubav ga je vratila u Hercegovinu di je i rođen i ostao je živjeti tu. Sve do svoje smrti 2025. Međutim kad smo god mogli išli smo za Split, moja obitelj je imala puno prijatelja u Splitu i često smo bili doli, a i oni često u nas. I normalno da sam zavolio taj grad i on mi je kao drugi rodni grad. 

Međutim, zaista se puno toga promjenilo. Split nema danas više tu vibru, nema tog šušura, fali tu energije domaćih ljudi, gradela, domaćeg vina, opuštenih i veselih ljudi. Danas prolaziš kroz St, kao da si u Parizu, sve čuješ, a sve manje naših lipih ćakula. Kažem, naletim često, odsjednemo u hotelu, apartmanu, kad poslovno, kad privatno, ali.. Dođeš u dobrih domaćina, sve je dobro, a onda kreneš pričati o Hajduku. Momak, 45-50 godina, zaista ugodan domaćin.

Pitam ga ideš li na utakmicu?

Kakvu utakmicu- komentira on.

Pa Hajduka, došao sam na utakmicu.

Ma ne, ne zanima to mene, možda će ćaća, on voli Hajduk. Ali čuj, na stadionu ti to više nije to, dolaze se tu slikavati, objavljivati storije, napućiti usne... A znaju o prvih 11 Hajduka manje od mene. Čuj,sve ti je to postao biznis, a oni koji ga vole teško i mogu do ulaznice jer su skupe. Tamo su ti fensi-šmensi likovi s jedne strane, huligani s druge. I pokoji pravi zagriženi navijač koji je dobro situiran. Ali i takvih je sve manje. Znaš, izigrali su nas sve ove godine. Nije to više onaj Hajduk.

Ma sve ok- dodajem, ali i Split se promjenio.

Istina, prominija se. Ali to je tako. Ćaća kaže da je bilo bolje dok je bio mlađi, sve je bilo laganije, opuštenije, puno pisme, ćakule. Eee, sad su neka druga vrimena...

Eto, to vam je to. Split je postao turističko središte bogatih i bogatijih, a sve je manje dobrog domaćeg puka. I zato gubi identitet. Kao i Hajduk, klub koji je bio simbol Dalmacije, Hrvatske, Ex Jugoslavije, ali i Europe. Ne, nisam slagao. Igrali smo s super jakim PSVom, Leedsom, Tottenhamom, St. Ettienom, HSVom, Ajaxom, Steauom, Anderlechtom (čuj,za one koji ne znaju, to su ti današnji City, PSG, Bayern... Izgubili dmo korijene,izgubili dišpet, pivjednički mentalitet, izgubili smo naše dobre ljude... E da, nema više tih vremena.