Moglo bi se puno toga nauciti i primijeniti od Jusupa. Trener je Bog i Isus svake momcadi, nikad nijedan igrac.
Pazim što ću napraviti i reći, kako ću se ponašati na terenu i izvan terena. I ne samo ja, nego i moji igrači. Nastojali smo biti najbolji na parketu, ali i da se jednako sportski i pristojno ponašamo i u restoranu, na aerodromu... Imam toliko iskustva da na prvi pogled u hotelu mogu prepoznati kakva je momčad po tome kako ulaze, kako se ponašaju, kako sjedaju za stol... Trener mora sve pratiti i kontrolirati, jer ima tu puno devijantnog ponašanja. Zato je moja filozofija da forsiramo naše igrače, potom one iz regije, pa tek onda tražimo dalje. I jako pažljivo biramo, jedna trula jabuka zatruje začas cijelu košaru...
Dovedemo igrača, testiramo ga na pripremama, ne samo tjelesne i igračke mogućnosti i karakteristike, nego i ponašanje, karakter. Ako vidimo da nije za nas, bolje da mu damo dvije plaće i raskinemo ugovor nego da se mučimo, trpimo ga cijelu sezonu i riskiramo da nam uništi kemiju unutar momčadi. Treba tu biti jako pažljiv, mene je legendarni Bogdan Tanjević savjetovao da prije angažmana igrača pričam s njihovim djevojkama i suprugama, da vidim što one kažu, kako razmišljaju... Zato u tri godine nismo tijekom sezone potjerali nijednog igrača.