Ovisi ti o upravi/SDu ali i o igracu/njegovom agentu.

Imas situacija di trebas za istog igraca dati po 3 razlicite suglasnosti jer agenti konstantno neki kurac zahtjeva, tako da kad igrac dodje vec ti ga je pun kurac. Znas ono dogovore se klub i agent, das odobrenje, eto ti agenta s novim zahtjevom.

Imas situacija gdje znas da ce se nesto dogoditi, trebas sutiti, nikome ne smijes reci, ali si napet i konstantno osvjezavas sluzbenu stranicu. Oko tebe svi vide da si nesto napet, ali ne znaju zasto, makar mogu pretpostaviti da je nesto vezano s Hajdukom i da se nesto ceka samo ne znaju sta. A znas da si dao suglasnost, znas da ce biti objavljen na klupskim stranicama igrac tipa u 17h, dodje 17:01 jos nema objave i ti si mislis koji k? Nije valjda propalo? Da nesto nije na ljecnickom izletilo?

Ljetni prijelazni rok ti je uglavnom pocetak ti je aktivan i kraj ti je aktivan i tu trebas reagirati brzo, posebni zadnji dan prijelaznog roka jer recimo igrac je na drugom kraju Europe, vama u 01:00 dodje zahtjev, pa ti onda budi ostatak NO-a i glasajte u pola noci, da mozete poslati odobrenje jer treba se srediti avion, lijecnicki i sve to a u ponoc je rok. Pocetak te odjednom zaspu sa tipa 10tak ugovora za akademiju, za igrace za koje nikad nisi cuo i za kojih 90% nikad vise neces cuti. To + eventualno neko pojacanje, makar glavna pojacanja su ti pred kraj 8 mjeseca jer jebiga, kako nemozes ponuditi top pare, nemozes ponuditi Europu, nemozes ponuditi trofeje, pa ovima koji ti dodju sa strane nemozes ponuditi ni da ce se kasnije prodati dobro negdje drugdje onda ti svi oni free igraci vazu do zadnjeg trenutka hoce li im nesto bolje uletiti ili ne.

Posebno popizdis na neke igrace, koji su kao nasi, igrali u nas, i sad bi ih htio vratiti, znas da usmeno se klub s njima dogovorio okvirno za X placu, i mislis si to je rjeseno, kad im uleti drugi klub, s vecom placom i sad oni zahtjevaju od Hajduka da im matchira tu placu. U pocetku sve gledas kao govno, nije se nakesa vanka dovoljno, nego sad i nas zeli izmusti, ali s vremenom shvatis to je sve samo business i to tako treba gledati. Emocije tu u 99% slucajeva ne igraju nikakvu ulogu. Rijetki su Livaje.

Najranije sto smo ikada bili poslali odobrenje je bilo, doslo je bilo zahtjev oko 02:30, a u 05:00 se zadnji bio izjasnio i poslali smo odobrenje.

Na iglama si zbog dolazaka, ali jos si vise na iglama zbog odlazaka. Znas da trebas prodati X milijuna, pa hoce li to uspijeti ili ne. Kad uspijes padne ti takav kamen s ledja dobro je, imamo para za ovu sezonu. A kad ne uspije onda davis PU-a a sta cemo ako ne uspijemo.

Biti navijac samo ti je 1000x lakse nego biti u NO, jer u NO sve gledas na nacin kao ja sam kriv, barem djelomicno, tako sam barem ja gledao to. Ja sam kriv ako ne bude para, ja sam kriv ako budemo losi itd. A kao navijac mozes bez problema srati, ovaj ne valja, on je kriv, ti nisi za apslutno nista kriv.

Ali transferi su ti nista naspram stresa na dan utakmice. To je stres bio kakav ti ne mogu objasniti. Najlakse su ti utakmice tipa Villareal jer tu znas da nemas nista izgubiti, ali zato sve drugo, takav stres da ti nemogu objasniti. Sto je laksi protivnik to je stres veci. Teze ti je gledati kup protiv Petrinje ili tako nekoga nego derbi u Maksimiru, jer na Maksimiru mozes izgubiti, ali od nekog nizeligasa iz kupa ne smijes ispasti. Ispadanje od Gzire mi je najgori trenutak u zivotu. Htio sam propasti u zemlju od sramote, i dan danas se osjecam djelomicno krivim, makar nisam ni sastavljao momcad, ni trenirao je, ni postavio je taj dan. To je meni djelomicno moja krivica, moja sramota koja ce me pratiti do kraja zivota i to je tako. Jebiga.