Poljud je živ. Stadion pulsira energijom tisuća navijača koji su se okupili na vrućem ljetnom suncu, noseći bijele dresove i transparente s natpisima: "Dobro došao kući, Ante!".Nebo iznad Splita plamti u bojama zalaska sunca, dok se na velikim ekranima vrte snimke Ante Rebića – njegovi snažni udarci, prodori, golovi, i trenutci slave u dresovima Milana, Eintrachta i hrvatske reprezentacije. No danas, sve oči su uprte u jedan trenutak: povratak sina Hajduka u svoj dom.
Na ulazu u stadion, pod svjetlima reflektora, kolona automobila zaustavlja se ispred glavnog ulaza. Navijači skandiraju: "Reba! Reba!" dok se vrata otvaraju, i Ante Rebić, vidno dirnut, izlazi u bijelom dresu Hajduka s brojem 9. Njegov pogled luta preko mora navijača, a osmijeh mu se miješa sa suzama dok gleda Poljud.Uz njega stoji njegova obitelj, prijatelji iz djetinjstva i bivši suigrači iz Hajdukove škole nogometa, svi zajedno svjedoci ovog emotivnog trenutka.
Na terenu, predsjednik kluba čeka ga s dresom u rukama. Glas mu podrhtava dok govori: "Ante, ti si dijete ovog grada, ovog kluba. Nosio si Hajduk u srcu gdje god si bio. Danas, vraćaš se kući, a mi te dočekujemo raširenih ruku." Navijači eksplodiraju u ovacijama, dok baklje osvjetljavaju tribine, stvarajući more crvenog i plavog svjetla. Na ekranu se pojavljuje poruka od navijača: "Hajduk je tvoj dom, Ante. Dobro došao!"
Djeca iz Hajdukove akademije, noseći male dresove s Rebićevim imenom, prilaze mu s buketom bijelih ruža, simbolom ljubavi i pripadnosti. Ante klekne kako bi zagrlio najmlađe, a suze mu klize niz lice dok šapuće: "Ovo je za vas, za Hajduk, za Split." Navijači pjevaju "Malo mi je jedan život s tobom", premda ovo nije oproštaj, već početak novog poglavlja. Dalmacijo odjekuje stadionom, a Rebić podiže šal Hajduka visoko iznad glave, dok publika skandira njegovo ime.
Na kraju ceremonije, Ante prolazi kroz špalir navijača, dok se na nebu pojavljuje vatromet u bojama Hajduka. Stadion se trese od emocija, a Split slavi povratak svog junaka. Rebić, stojeći na sredini terena, gleda prema tribinama, s rukom na srcu, gdje je grb Hajduka utisnut ne samo na dresu, već i u njegovoj duši. Ovo nije samo dolazak igrača – ovo je povratak doma, trenutak koji će se pamtiti kao trenutak ljubavi, strasti i vječne povezanosti s Hajdukom.
